Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Sećanje na kompozitora Dragišu Nedovića

Sećanje na kompozitora Dragišu Nedovića
​ Програм у „Галерији 73” на Бановом брду (Фото: Општина Чукарица)

Program posvećen sećanju na kompozitora, tekstopisca i muzičara Dargišu Nedovića (Kragujevac 1916 – 1966 ) upriličen je u „Galeriji 73”. Druženje koje je sa ovom ustanovom organizovalo Udruženje „Stari Čukaričani” počelo je uz pesmu „Jutros mi je ruža procvetala”.

Nedovićeve kompozicije izvodili su članovi ansambla „Pohorski đerdani”. Program su vodili Slavica Vilotijević i Miroslav Marinković. Oni su posetiocima kazivali o zanimljivostima iz života i rada priznatog umetnika koji je sa šesnaest godina, noseći gitaru, krenuo peške iz rodnog grada na put u želji da narod čuje njegovu muziku. Prvo odredište bila mu je Bosna, gde je počeo da piše sevdalinke. Tamo je nastala numera „U lijepom starom gradu Višegradu”, „Iz Bosne se jedna pesma čuje”, „Bosanske me pjesme zaniješe”, „Prođoh Bosnom kroz gradove”... Ovi naslovi postali su trajna muzička baština. Nedović je zatim, putovao po Dalmaciji, gde je inspirisan podnevljem stvarao dalmatinske narodne pesme „O, lipa ti neznanko”, „Mare, Mare, srićo moja”, „O, brodiću beli”…

Po povratku u Srbiju, stvara niz pesama koje su vremenom dobile status izvornih: „Stani, stani, Ibar vodo”, „Obraše se vinogradi dole kraj Topole”, „Lepe li su nano Gružanke devojke”, „Na Moravi vodenica stara”, „Jesen prođe, ja se ne oženih”, „Ajd idemo Rado”, „Siromah sam, druže”, „Harmoniko moja” i mnoge druge.

U rodnom Kragujevcu zatekao ga je Drugi svetski rat. Izveden je na streljanje u Šumaricama, međutim, jedan Nemac prepoznao je legendarnog Dragišu. Deportovan je u nemački grad Dormagen, gde kao ratni zarobljenik provodi četiri godine. Posle završetka rata, vraća se u rodni grad i saznaje da je veliki broj njegovih tekstova uništen. Ipak, nastavlja da komponuje i piše pesme. Zajedno sa prijateljima osnovo je prvo Udruženje kompozitora i pisaca pesama sa narodnim motivima. Na večni počinak, prema ranije iskazanoj sopstvenoj želji, kako su zapisali hroničari, ispraćen je stihovima pesme „Harmoniko moja” koja mu je bila najdraža. U amanet budućim generacijama ostavio je bogatu muzičku zaostavštinu, u kojoj je nekoliko stotina pesama.

 

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

lepo
Lepo da su se setili ovog izvanrednog muzičara.
Славица Тодорић
Богата и дивна музичка заоставштина!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.