Sreda, 16.07.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Iz organizovanog haosa u istinski red

(Карикатура /Новица Коцић)

Bo­ris Ja­šo­vić*

Bo­ris Ja­šo­vić*

Zlo­de­lo je po­či­nje­no kri­vi­com vla­sti, a ona, ume­sto da od­go­va­ra, nu­di iz­bo­re i re­kon­struk­ci­ju vla­de. Ta­ko je po za­ko­nu, ve­le. Ta­kva je pro­ce­du­ra, do­da­ju. Zar u dru­štvu u ko­jem se za­ko­ni se­lek­tiv­no pri­me­nju­ju, a pro­ce­du­re ne po­štu­ju? Ko u ta­kvoj si­tu­a­ci­ji ga­ran­tu­je da iz­bo­ri ne­će bi­ti po­ha­ra­ni i da re­kon­struk­ci­ja vla­de ne­će na­li­ko­va­ti re­kon­struk­ci­ji že­le­znič­ke sta­ni­ce? Ga­ran­tu­ju li to oni ko­ji su sva­ko­me od nas mon­ti­ra­li po jed­nu nad­stre­šni­cu iz­nad gla­ve. Nad­stre­šni­cu ko­ja je sklo­na pa­du. Oni ko­ji se po­zi­va­ju na za­ko­ne ko­je šte­lu­ju i do­pu­nju­ju ka­ko im se proh­te do­no­se­ći ih bez jav­ne i skup­štin­ske ras­pra­ve, ne­ret­ko na go­mi­li i za ne­u­o­bi­ča­je­no krat­ko vre­me. Isti oni ko­ji odo­bra­va­ju tr­go­va­nje di­plo­ma­ma i na­me­šta­nje po­slov­nih ten­de­ra lo­jal­nim kli­jen­ti­ma. Upra­vo ta­kvi sa­da po­zi­va­ju na po­što­va­nje pro­ce­du­ra. Pre­ka­sno. Iz­bo­ri i re­kon­struk­ci­ja vla­de ovog pu­ta ne­će pro­ći kod gra­đa­na. A ne­će pro­ći jer su ta­kva re­še­nja i do­ve­la do zlo­de­la. Ka­ko, pi­ta­te se, kad ona tek tre­ba da se do­go­de? Ta­ko, jer ona su se već mno­go pu­ta do sa­da do­go­di­la. I vi­de­li smo gde su nas od­ve­li ne­slo­bod­ni iz­bo­ri i vla­de ne­struč­nih li­ca. Do tra­ge­di­je.

Tre­ba li on­da i da­lje da vo­di­mo ra­ču­na o pre­sump­ci­ji ne­vi­no­sti i pra­vi­mo se da ne zna­mo ko je kri­vac kad nam vi­še­de­ce­nij­sko is­ku­stvo go­vo­ri da je su­šti­na pro­ble­ma po­zna­ta. To je ko­rup­ci­ja. Ali ne kao ne­ka­kav iz­van­ze­malj­ski en­ti­tet, već kao pro­iz­vod de­lo­va­nja kon­kret­nih lju­di ko­ji su sklo­ni ko­rup­tiv­nim rad­nja­ma. Mno­ge afe­re ove vla­sti, u pro­te­klih de­ce­ni­ju i ku­sur, go­vo­re o to­me. Po­seb­no u oči upa­da či­nje­ni­ca da su mno­gi po­je­din­ci iz nje­nih re­do­va bez ika­kvih po­sle­di­ca pre­la­zi­li iz jed­ne afe­re u dru­gu, kao iz jed­nog fir­mi­ra­nog ode­la u dru­go. I to je omo­gu­ćio obo­ga­lje­ni si­stem ne­funk­ci­o­nal­nih in­sti­tu­ci­ja, ko­ji je ta­ko­đe po­sle­di­ca cr­ne ko­rup­ci­je. Jer da ko­jim slu­ča­jem po­sto­ji tu­ži­la­štvo, osim na pa­pi­ru, dav­no bi afe­re vla­sti bi­le pro­ce­su­i­ra­ne, a klup­ko ko­rup­ci­je raz­mo­ta­no. Da po­sto­ji Ustav­ni sud, osim u po­zla­će­nim slo­vi­ma na pro­če­lju ras­ko­šne zgra­de, ne bi­smo ima­li skup­šti­nu u ko­joj se gu­be pe­ti­ci­je gra­đa­na, ni­ti bi­smo ima­li pred­sed­ni­ka dr­ža­ve ko­ji stva­ra po­de­le u na­ro­du i po­zi­va na di­ja­log dr­že­ći bes­kraj­ne mo­no­lo­ge i mo­no­dra­me. Da po­sto­ji kul­tu­ra di­ja­lo­ga ne bi ni bi­lo mo­no­lo­ga, pa bi di­ja­log za­i­sta imao le­ko­vi­to dej­stvo. Ova­ko, za­što bi se iko oda­zi­vao po­zi­vu na di­ja­log ne­ko­me ko ne po­zna­je nje­go­va pra­vi­la. Vi ta­kvo­me ka­že­te da ni­je nad­le­žan za mno­ge stva­ri ko­je či­ni, i to mu ar­gu­men­to­va­no pre­do­či­te, a on vam na to od­go­vo­ri ka­ko vam je džem­per ru­žan. To je vr­sta „di­ja­lo­ga” ko­ju je­di­no po­zna­je ova vlast.

Je­dan uni­ver­zi­tet­ski pro­fe­sor sr­di se na rek­to­ra jer je od­bio ova­kvu vr­stu di­ja­lo­ga. Ali to što je pro­fe­sor slep kod oči­ju, ili je pri­mo­ran da iz­go­va­ra ove­šta­le fra­ze, ne zna­či da i rek­tor to isto tre­ba da či­ni. Dru­gi, pak, pro­fe­sor po­ku­ša­va da pro­na­đe ne­lo­gič­nost u to­me što pred­sed­ni­ka op­tu­žu­ju da je kriv dok u isto vre­me tvr­de da ni­je nad­le­žan. Ali to što pro­fe­sor ne vi­di da su u pi­ta­nju dve raz­li­či­te stva­ri, ne zna­či da je smi­sle­no to o če­mu zbo­ri. Jer bi­ti ne­na­dle­žan (pre­ma Usta­vu), za pre­do­ča­va­nje do­ku­men­ta­ci­je (pri­tom i ne­kom­plet­ne), o re­kon­struk­ci­ji že­le­znič­ke sta­ni­ce i nad­stre­šni­ce, ne zna­či i bi­ti oslo­bo­đen po­ten­ci­jal­ne kri­vi­ce za njen pad. Po­go­to­vo jer je onaj ko­ga pro­fe­sor bra­ni u pro­te­klih de­set i ku­sur go­di­na uve­ra­vao jav­nost da se za sve i o sve­mu pi­ta u ovoj ze­mlji, pa za­što se on­da ne bi pi­tao i u ve­zi s po­slo­vi­ma oko že­le­znič­ke sta­ni­ce u vre­me nje­nog re­kon­stru­i­sa­nja. Na­ro­či­to u ve­zi s od­lu­kom da li je tre­ba pu­šta­ti u rad u ta­kvom sta­nju. No, pi­ta­nje nad pi­ta­nji­ma gla­si – ka­ko je mo­gu­će utvr­di­ti kri­vi­cu vi­so­kih funk­ci­o­ne­ra ako je tu­ži­lac pod nji­ho­vom di­rekt­nom kon­tro­lom? Kao i ve­ći­na su­di­ja Ustav­nog su­da.

Sve nam ovo go­vo­ri da u Sr­bi­ji po­sto­je i ko­rup­ci­ja i kli­jen­te­li­zam, ali ne i vla­da­vi­na pra­va. Tač­ni­je, ni­jed­na od pet stav­ki ko­je je u su­štin­skom smi­slu či­ne (po­de­la vla­sti, ne­za­vi­sna sud­ska vlast, fer i slo­bod­ni iz­bo­ri, po­što­va­nje ljud­skih pra­va i slo­bo­da, po­vi­no­va­nje vla­sti Usta­vu i za­ko­nu). I za­to se sva­ki bra­ni­lac ova­kve vla­sti ko­ja ubi­ja vla­da­vi­nu pra­va, a ko­ji po­ku­ša­va da oprav­da ili re­la­ti­vi­zu­je nje­no de­lo­va­nje, po­na­ša kao njen ko­ri­sni idi­ot. U sva­kom slu­ča­ju, ne mo­že se sma­tra­ti mi­sle­ćim čo­ve­kom, ka­mo­li in­te­lek­tu­al­cem.

I za­to je ne­mo­gu­ća si­tu­a­ci­ja, ko­ju po­ten­ci­ra­ju ču­va­ri vla­sti, u ko­joj se mi­sle­ći lju­di u Sr­bi­ji spre­ča­va­ju da kri­ti­ku­ju stu­den­te ka­ko bi na taj na­čin bra­ni­li vlast. Pr­vo, po­stup­ci vla­sti su neo­d­bra­nji­vi. Dru­go, oni ko­ji to ipak po­ku­ša­va­ju da uči­ne, ni­su mi­sle­ći lju­di jer je nji­ho­vo ra­su­đi­va­nje za­ro­blje­no unu­tar okvi­ra stra­nač­kih dog­mi, li­der­skih mo­no­dra­ma i lič­nih in­te­re­sa i ko­ri­sti. Oni su is­klju­či­vo sled­be­ni­ci vla­sti ko­ja či­ni ne­po­čin­stva, pa sa­mim tim i sa­u­če­sni­ci u tim ne­po­čin­stvi­ma. I to mo­ra osta­ti za­be­le­že­no ka­da ova vlast jed­nom okon­ča svoj man­dat. Za­to se oni i da­lje u ču­du pi­ta­ju za­što se stu­den­ti, i ne sa­mo stu­den­ti, bu­ne.

Ko­ji to nji­hov zah­tev vlast ni­je is­pu­ni­la? Za­što na­stav­ni­ci ob­u­sta­vlja­ju na­sta­vu u ško­la­ma? Ka­ko se „anar­hi­jom” mo­že do­ći do ure­đe­nog po­ret­ka? A „ne vi­de” da sve vre­me bra­ne pri­vid­ni red is­pod ko­jeg go­di­na­ma hu­či or­ga­ni­zo­va­ni ha­os. I za­to se ne­kri­tič­ki ostr­vlju­ju na stu­den­te i nji­ho­vu bur­nu re­ak­ci­ju na taj pri­vid­ni red, jer mo­žda pod­sve­sno shva­ta­ju da će re­ak­ci­ja mla­dih u vi­du pri­vid­nog ne­re­da pro­test­nih blo­ka­da na kra­ju do­ve­sti do istin­skog re­da u Sr­bi­ji. Do re­da ko­ji ču­va­ri­ma vla­sti ni­ka­ko ne­će od­go­va­ra­ti.

De­set i vi­še go­di­na ži­ve­li smo u pri­vid­nom re­du, gde su se na za­ko­ne po­zi­va­li upra­vo oni ko­ji su ih se­lek­tiv­no pri­me­nji­va­li i po­sta­vlja­li se iz­nad njih. Taj pri­vid­ni red okon­čan je onog tra­gič­nog da­na u No­vom Sa­du. Usle­di­la je re­ak­ci­ja u vi­du pri­vid­nog ne­re­da (stu­dent­ske blo­ka­de, ple­nu­mi, ob­u­sta­ve na­sta­ve, štraj­ko­vi), bu­du­ći da se je­di­no ta­kvim pri­vid­nim ne­re­dom, unu­tar ko­jeg de­lu­je gra­đan­ski me­ha­ni­zam za us­po­sta­vlja­nje ure­đe­nog po­ret­ka, mo­že dej­stvo­va­ti pro­tiv pri­vid­nog re­da i or­ga­ni­zo­va­nog ha­o­sa ko­jim vlast uru­ša­va po­re­dak za ko­ji se de­kla­ra­tiv­no za­la­že. Kao što uru­ša­va i di­ja­log na ko­ji dru­ge po­zi­va. Kao što uru­ša­va za­ko­ne na ko­je se li­ce­mer­no po­zi­va. I to­me mo­ra do­ći kraj. Iz or­ga­ni­zo­va­nog ha­o­sa i pri­vid­nog re­da mo­ra­ju pro­is­te­ći istin­ski red i ure­đe­ni po­re­dak.

U „Lu­či mi­kro­ko­zma” Nje­goš pe­va o Bo­gu ko­ji ša­lje pla­me­ne bu­re u gro­tlo Ha­o­sa ka­ko bi one, kao si­le stva­ra­nja, omo­gu­ći­le ra­đa­nje sve­tlo­snog po­ret­ka, ko­ji se u pre­ne­se­nom zna­če­nju mo­že od­no­si­ti i na ure­đe­no dru­štvo. Jer ako je lu­ča spo­zna­je za­pa­li­la pla­men stu­dent­skog bun­ta oba­sjav­ši do­bar deo uspa­va­nog dru­štva, a je­ste, on­da či­ta­vo ovo vre­nje ne mo­že bi­ti uza­lud­no. Šta­vi­še, ono je već sa­da do­ve­lo do zna­čaj­ne pro­me­ne u vi­du ne­pri­sta­ja­nja na ne­is­kre­ne i baj­ko­vi­te po­nu­de vla­sti. Feb će ovo­ga pu­ta ima­ti raz­log da sla­vi.

*So­ci­o­log

Komentari6
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Хајдук Вељко
Похвале аутору и Политици. "Да је било све по закону"... "Не ломите ми багрење"...
Боривоје Банковић
Ову власт заиста није лако волети, али протести трају већ десет година. Пре надстрешнице су били против насиља, пре тога због наводно покрадених избора, пре тога против литијума, пре тога против ових што нису међ' пет милиона, пре тога против дављења Београда... Резултат је чиста нула. А као неко ко је провео на улицама и трговима највећи део времена између 9. марта 1991. и 5. октобра 2000, савршено добро разумем шта прозвани професор брани и потуно га подржавам у томе.
Vladimir
Ove pare od USAid-a i NED-a nikako da se potroše.
db
Gospodine Jašoviću zaista sam zamišljen nad pitanjima koje postavljate , ali ... Šta je alternativa i odgovor dragi gospodine , gomila osvedočenih iz perioda koji lopova i prethodi ovima , onaj lopovski komunistički sistem koji je obezglavio i obezvlastio i dotukao dinastiju kraljeubica i da ne nabrajam dalje . Ovi golobradi klinci su to što kažem da jesu i nemaju tu priču u sebi , već su jako loša kopija devedesetih iz umetničkih i žurnalističkih izvora , ne iz života jer nisu bili rođeni.
ЧК
После читања овог текста сваки читалац појединац који се бави интелектуалним радом требало би да прочита текст проф. др Мирјане Васовић, "Интелектуалци и светина", објављен у суботу, 15.02.2025. у 18:32 (на страници Погледи),

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.