Opojna tuberoza
Tuberoza je biljka koju su ljudi gajili od davnina. Može da se gaji i izvan svog prirodnog staništa. Asteci su je gajili pre skoro 600 godina. Španci su je pronašli u astečkim baštama 1519. godine i poneli je sa sobom u Evropu. Francuski misionari, na povratku iz Indije početkom 16. veka, učinili su isto. Kada je doneta u Evropu, tuberoza je postala deo Mesečeve bašte, kolekcije belog ili pastelnog cveća, koja je oslobađala opojne mirise posle sumraka. Ove bašte su bile popularne među viktorijanskim damama koje su se sklanjale sa sunca i naročito cenile mlečno beli ten. Biljka je izgubila na popularnosti kada su svi počeli da je koriste na sahranama. Ima jak miris i dovoljno je da su otvoreni jedan ili dva cveta da bi cela bašta zamirisala.
Tuberoza (Polianthes) veoma je dekorativna biljka. Kod ovog roda osnovu u nazivu Polianthes čine grčke reči polios – beličast i anthos – cvet, što znači beli cvetovi. Ranije su se biljke ovog roda nazivale Polianthus i ubrajale se u familiju Amaryllidaceae. Rod Polianthes obuhvata 13 vrsta koje sve bez izuzetka rastu u Srednjoj Americi i Meksiku. Polianthes tuberosa je kod nas poznata pod imenom tuberoza.
Tuberoze imaju mesnatu lukovicu iz koje prvo izbijaju dugački i uzani listovi skupljeni u rozetu. Iz centralnog dela lukovice pojavljuje se cvetno stablo dugačko 60 do 100 santimetara koje se završava u retkoj i labavoj cvasti. Cvetovi su šestodelni, beli, a u otvaranju nežno roze boje, jednostavni ili dupli. Miris je prijatan, veoma snažan, opojan.
Nekada je tuberoza bila veoma omiljeno cveće kao saksijska biljka. Razmnožava se skidanjem podmlatka sa krupnih matičnih lukovica, što se radi u rano proleće. Cvet donose samo krupne i zdrave lukovice, sa kojih su odstranjeni svi lukčići.
Pošto su lukovice veoma osetljive na mrazeve, u proleće, februara–marta, sade se u saksije prečnika 12–13 santimetara i ispune hranjivom humusnom zemljom.
Saksije se zatim smeštaju u leju ili neku drugu toplu prostoriju. Poterale biljke se u maju sade na otvorene površine ili kultiviraju dalje u saksiji. Cvetanje nastupa za pet meseci. Da bi se produžio period cvetanja do jeseni, sadnja se može obaviti u petnaestodnevnim razmacima.
Tuberoza voli topla staništa i mnogo sunca. U slobodnom prostoru može se gajiti na većim površinama. Sadi se oko 80 do 100 lukovica na jedan metar kvadratni. U toku leta treba je dvonedeljno prihranjivati i veoma obilno zalivati.
Lukovice su sposobne samo jednom da donesu cvet, zbog čega ih treba odmah posle cvetanja odstraniti iz zemlje. Vađenje se obavlja u jesen pre mrazeva.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


