Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kad je šu­plje zve­či!

Ni­je pro­blem što se do­šlo do me­dij­skog dna, već to što je ono pro­bu­še­no onog da­na kad je do­ne­ta od­lu­ka da se tra­ge­di­je u ’Rib­ni­ka­ru’ i Ma­lom Oraš­ju is­ko­ri­ste za ras­plam­sa­va­nje po­li­tič­kih stra­sti i bor­bu za vlast
Kad je šu­plje zve­či!
(С.Печеничић)

Ni­ka­da vi­še in­te­lek­tu­a­la­ca, uklju­ču­ju­ći pro­fe­so­re, na­stav­ni­ke i stu­den­te, ni­je bi­lo uklju­če­no u ne­ke po­li­tič­ke pro­te­ste i zah­te­ve za sme­nu vla­sti i ni­ka­da ni­je bi­lo ma­nje ni te­o­rij­skog ni ide­o­lo­škog ute­me­lje­nja tih zah­te­va. Ukrat­ko, ni­kad ni­je bi­lo ma­nje ide­ja ko­je bi usme­ra­va­le ili vo­di­le pro­te­ste kao što je sa­da slu­čaj. To ob­ja­šnja­va i bu­ku ko­ja se oko njih stva­ra, jer gde je šu­plje naj­ja­če zve­či.

Po­li­tič­ka pro­me­na 5. ok­to­bra ni­je bi­la sa­mo iz­liv be­sa zbog ne­pri­zna­va­nja re­zul­ta­ta iz­bo­ra, ni­ti sa­mo iz­raz fru­stri­ra­no­sti zbog izo­lo­va­no­sti i sank­ci­ja u ko­ji­ma se na­la­zi­la Sr­bi­ja, a sa njom i nje­ni gra­đa­ni. Pr­vo je bi­lo po­vod, a dru­go kon­tekst, ali stvar­ni po­kre­tač pro­me­na bi­la je vi­zi­ja li­be­ral­no-de­mo­krat­skog ka­pi­ta­li­stič­kog dru­štva ko­je su ta­da­šnji vo­de­ći in­te­lek­tu­al­ci pro­mo­vi­sa­li du­že od jed­ne de­ce­ni­je.

Pet­na­e­stak go­di­na ra­ni­je do­go­dio se na­rod, ko­me je ide­ja vo­di­lja bio na­ci­o­na­li­zam. Go­di­na­ma pre po­ja­ve Mi­lo­še­vi­ća u be­o­grad­skim in­te­lek­tu­al­nim kru­go­vi­ma „din­sta­la” se ide­ja o ne­prav­di ko­ja se či­ni Sr­bi­ma i Sr­bi­ji pre sve­ga na KiM, a on­da se, go­to­vo ni­ot­kud, po­ja­vio Mi­lo­še­vić ko­ji je po­li­tič­ki ar­ti­ku­li­sao ide­je in­te­lek­tu­a­la­ca oku­plje­nih oko SA­NU i Fran­cu­ske 8.

O pred­rat­nom ko­mu­ni­stič­kom po­kre­tu ko­ji je to­kom i po­sle ra­ta mo­bi­li­sao na­rod­ne ma­se ne tre­ba ni tro­ši­ti re­či. Bez mark­si­zma i tu­ma­ča mark­si­stič­kih ide­ja u nji­ho­vim re­do­vi­ma to bi bio tek skup pro­bi­sve­ta i lo­kal­nih bi­tan­gi.

Šta tek re­ći o epo­hal­nim svet­skim pro­me­na­ma? Da li bi bi­lo Fran­cu­ske re­vo­lu­ci­je bez pro­sve­ti­te­lja ili bi po­bu­na osta­la za­be­le­že­na sa­mo po raz­u­zda­noj ru­lji i obe­snim gla­vo­se­ci­ma? Da li je Ok­to­bar­ska re­vo­lu­ci­je mo­gla da se ostva­ri bez ge­ne­ra­ci­ja so­ci­ja­li­sta i mark­si­sta ili bi isto­ri­ja za­be­le­ži­la sa­mo puč pi­ja­nih ca­ro­u­bi­ca? Čak i ma­nje pro­me­ne u okvi­ru si­ste­ma, po­put neo­li­be­ral­ne re­vo­lu­ci­je pre po­la ve­ka ili ne­dav­nog do­la­ska Tram­pa na vlast, te­ško se mo­gu za­mi­sli­ti bez idej­ne po­za­di­ne ko­ju su u pr­vom slu­ča­ju či­ni­li čla­no­vi dru­štva „Mont Pe­le­rin”, od­no­sno vi­še­go­di­šnja na­sto­ja­nja da se pri­pre­mi no­va ame­rič­ka po­li­ti­ka kroz ak­tiv­no­sti po­kre­ta „Ča­jan­ka”.

Na­rav­no, sve te ide­je, ve­li­ke ili ma­le, pro­gre­siv­ne ili ne, mo­ra­le su da sa­če­ka­ju svoj tre­nu­tak, od­no­sno okol­no­sti i struk­tur­ne uslo­ve ko­je im po­go­du­ju, ali bez njih ta­kvi isto­rij­ski tre­nu­ci ne bi ni bi­li pre­po­zna­ti. Što je još va­žni­je, ma­sov­no ne­za­do­volj­stvo ko­je ni­je usme­ra­va­no ja­snom vi­zi­jom vo­di u ha­os raz­u­zda­ne go­mi­le ili, ako dr­ža­va ima sna­ge, u dik­ta­tu­ru.

Da­nas ta­kvih ide­ja ne­ma. Fi­lo­zof­ski fa­kul­tet ko­ji je u je­ku stu­dent­skog po­kre­ta 1968. bio no­si­lac zah­te­va za vi­še so­ci­ja­li­zma, a pro­tiv ka­pi­ta­li­zma ko­ji se uvla­čio kroz ma­la vra­ta pri­vred­ne re­for­me iz 1965, pred­sta­vljao je are­nu te­o­rij­ske i ide­o­lo­ške de­ba­te. Da­nas vr­hu­nac in­te­lek­tu­al­nog na­po­ra pred­sta­vlja pod­vri­ski­va­nje: Pum­paj – pum­paj! Taj tra­di­ci­o­nal­ni vul­ka­ni­zer­ski po­zdrav po­sta­vljen je u vi­du tran­spa­ren­ta i na cen­tral­no me­sto u am­fi­te­a­tru. Sva­ko ko ta­mo uđe za­ne­mi pred vi­zi­o­nar­skom sna­gom te ve­li­ke mi­sli po­sle ko­je se či­ni da ne­ma da­lje. Ako bi ko­me i pa­la na pa­met ne­ka ide­ja – ma­kar i ona da je po­ziv na be­so­muč­no pum­pa­nje po­sle­di­ca či­nje­ni­ce da je meh u ko­ji se du­va idej­no šu­palj, taj bi se mo­rao po­vu­ći pred ostra­šće­no­šću „slo­bod­nih vul­ka­ni­ze­ra” go­nje­nih svo­jim unu­tra­šnjim de­mo­ni­ma.

Ali od Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta su iona­ko svi di­gli ru­ke, po­čev od onih ko­je bi nje­go­va sud­bi­na tre­ba­lo naj­vi­še da za­ni­ma. Luč pro­me­ne da­nas no­se ve­li­kim ide­ja­ma neo­p­te­re­će­ni me­di­ji. Nji­ho­vo pra­vo da pri­ča­ju šta im pad­ne na pa­met i slo­bo­da da bu­du ve­či­to bud­ni su­di­ja sve­mu i sva­ko­me ugu­ši bi­lo ko­ju ide­ju i mi­sao ko­ja ima po­ten­ci­jal da tra­je du­že od dva da­na. U mr­tvoj tr­ci s dru­štve­nim mre­ža­ma ti me­di­ji pro­mo­vi­šu sa­mo one ide­je ko­je su ra­zu­mlji­ve i bi­ći­ma sa dna evo­lu­cij­ske le­stvi­ce.

Za tu­ma­če dru­štve­nih pro­me­na za­to se bi­ra­ju še­ta­ju­ći ta­blo­i­di ko­ji­ma se u iz­gled sta­vlja me­sto na fa­mo­znoj ple­num­skoj li­sti. Otu­da vr­hu­nac in­te­lek­tu­al­nog iz­ra­za i ar­ti­ku­la­ci­je zah­te­va za pro­me­na­ma pred­sta­vlja re­ci­kli­ra­nje re­kla-ka­za­la in­for­ma­ci­ja o afe­ra­ma i mo­ral­noj iz­o­pa­če­no­sti no­si­la­ca vla­sti. Ši­rih te­o­rij­skih i ide­o­lo­ških ide­ja se klo­ne ko đa­vo od kr­sta, a ka­da se ne­ka ide­ja s ta­kvom am­bi­ci­jom i po­ja­vi on­da se pred njom i đa­vo kr­sti.

Ne­ko će re­ći: Ali zar isto ne ra­de i me­di­ji bli­ski vla­sti? Da, ali da bi pro­me­na bi­la smi­sle­na i pri­hva­će­na ona mo­ra da po­nu­di ne­što bo­lje, a ne go­re od po­sto­je­ćeg. Taj ne­ko će opet re­ći: A zar je mo­gu­će go­re od po­sto­je­ćeg? Na­ža­lost, je­ste. Tr­ka ka me­dij­skom dnu odav­no je po­če­la. In­dok­tri­na­ci­ja od stra­ne me­di­ja bli­skih vla­da­ju­ćim par­ti­ja­ma, ko­li­ko god na­pad­na i po­ne­kad bru­tal­na, ipak je iz­raz ljud­skom umu ra­zu­mlji­ve na­vi­jač­ke stra­sti i par­tij­ske kam­pa­nje. S dru­ge stra­ne, u sa­mo­pro­gla­še­no objek­tiv­nim me­di­ji­ma in­dok­tri­na­ci­ja je plod pro­ra­ču­na­te kom­bi­na­ci­je is­tra­ži­va­nja struč­nja­ka za psi­ho­lo­ške ra­to­ve, upor­no­sti Ter­mi­na­to­ra 2 i od­su­stva bi­lo ka­kve em­pa­ti­je nje­nih pro­ta­go­ni­sta.

Ukrat­ko, ni­je pro­blem što se do­šlo do me­dij­skog dna, već to što je ono pro­bu­še­no onog dan ka­da je do­ne­ta od­lu­ka da se tra­ge­di­je u „Rib­ni­ka­ru” i Ma­lom Oraš­ju is­ko­ri­ste za ras­plam­sa­va­nje po­li­tič­kih stra­sti i bor­bu za vlast. Po­sle to­ga vi­še ni­šta ni­je sve­to i sa­da se me­di­ji u slo­bod­nom pa­du ob­ru­ša­va­ju u bez­dan. Ako su ma­sov­na ubi­stva bi­la pod­lo­ga za dok­tri­nu šo­ka kao me­ha­ni­zma za is­pi­ra­nje mo­zgo­va uzru­ja­nim gra­đa­ni­ma, pad nad­stre­šni­ce je bio po­li­gon za dok­tri­nu ob­ma­ne stu­de­na­ta i po­šte­ne in­te­li­gen­ci­je. Obe stra­te­gi­je su po­zna­te od­ra­ni­je, ali ni­je po­zna­to da su ko­ri­šće­ne u mir­no­dop­ske svr­he.

Šok iza­zvan pa­dom Ku­la bli­zna­ki­nja omo­gu­ćio je Bu­šu ju­ni­o­ru da pre­ve­sla ame­rič­ku i do­bar deo svet­ske jav­no­sti i na­pad­ne Irak. Cr­ve­na ar­mi­ja do­bar deo svo­jih po­be­da du­gu­je „ma­ski­rov­ki”, od­no­sno ob­ma­ni ne­pri­ja­te­lja, ali u oba slu­ča­ja reč je o rat­nim ope­ra­ci­ja­ma.

Iz­gle­da da je gra­đan­ski rat o ko­jem bru­je „slo­bod­ni” me­di­ji za njih već po­čeo. Me­dij­ska pri­pre­ma je oba­vlje­na, sa­da sa­mo tre­ba re­gru­to­va­ti do­volj­no zom­bi­ja ko­ji bi u taj rat kre­nu­li. Naj­na­o­štre­ni­ji su sre­do­več­ni mi­le­ni­jal­ci, po­li­tič­ki vas­pi­ta­ni u pro­te­sti­ma de­ve­de­se­tih go­di­na pro­šlog i na baj­ka­ma o li­be­ral­nim slo­bo­da­ma pr­ve de­ce­ni­je ovog ve­ka, ali oni ne bi da se od­rek­nu udob­no­sti sa­da­šnjeg ži­vo­ta. Za­to „po­dr­ža­va­ju” stu­den­te. Ve­ći­na stu­den­ta ne­ma na­me­ru da žr­tvu­je svo­ju bu­duć­nost u ime ne­či­je ro­man­ti­zo­va­ne no­stal­gi­je i po­tro­še­nih sno­va. Za­to be­stid­ni­ci pod­sti­ču sred­njo­škol­ce da oni bu­du per­ja­ni­ca pro­me­ne i tu­ku se po uli­ca­ma s po­li­ci­jom. Ni to ni­je bi­lo do­volj­no pa je pre ne­ko­li­ko da­na ba­če­na do sa­da naj­sram­ni­ja po­li­tič­ko pro­pa­gand­na kar­ta iz­vu­če­na iz ru­ka­va de­či­jeg pro­gram RTS-a.

Taj po­tez je za­pre­pa­stio čak i ured­ni­ke „ne­pri­stra­snih” i u po­li­tič­ku ko­rekt­nost ogre­zlih me­di­ja. Ka­ko je mo­gu­će da se oni ni­su to­ga se­ti­li? Zar da ih Bu­jo­še­vić opet pre­ve­sla i bu­de pr­vi ko­ji je de­ci iz vr­ti­ća dao pra­vo da zna­ju sve i da se po­li­tič­ki iz­ra­ze? Na­ža­lost, to ni­ko ni­je ozbilj­no osu­dio, a mo­rao bi, jer bi deč­ji po­li­tič­ko­pro­pa­gand­ni pro­gram tre­ba­lo tre­ti­ra­ti na isti na­čin kao i deč­ju por­no­gra­fi­ju.

Ume­sto da se ba­vi deč­jom po­li­tič­kom pro­pa­gan­dom, jav­ni ser­vis bi, kad već do sa­da ni­je, mo­rao da po­sta­ne are­na za dru­štve­ni di­ja­log vo­de­ći ra­ču­na o jav­nim i na­ci­o­nal­nim in­te­re­si­ma. To ni­je ne­za­mi­sli­vo. Na­ža­lost, i ta­mo se, pod ra­znim iz­go­vo­ri­ma, u ko­re­nu se­če sva­ka ide­ja ko­ja pre­va­zi­la­zi ni­vo splet­ke i lič­ni in­te­res. Ali i od RTS-a, kao i od FF, iona­ko su svi di­gli ru­ke, po­čev od onih ko­ji bi mo­ra­li da bu­du naj­vi­še za­in­te­re­so­va­ni.

*Pro­fe­sor na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu u Be­o­gra­du

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.