Mali pregovarački koraci na Floridi
Pregovori na Floridi nisu otišli dalje od Mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajini, koji je u 28 tačaka obznanio američki predsednik Donald Tramp. Ovakvu ocenu dao je specijalni izaslanik ruskog predsednika Kiril Dmitrijev, a nakon razgovora sa američkim pregovaračima Stivom Vitkofom i Džaredom Kušnerom. „Siguran sam da predlozi koje su Evropljani i Ukrajinci izneli, ili pokušavaju da iznesu, definitivno ne poboljšavaju dokument i ne doprinose mogućnosti postizanja dugoročnog mira”, zaključio je Dmitrijev.
Podsetimo, zadatak Dmitrijeva je bio da sazna kakav je rezultat sastanka američkih pregovarača sa predstavnicima Ukrajine i Evropske unije koji je, takođe, održan proteklog vikenda u Majamiju. Kako je saopšteno u Kremlju, on bi svoje zaključke i saznanja trebalo odmah da prenese predsedniku Vladimiru Putinu.
Iako je susret Evropljana, Ukrajinaca i Amerikanaca ocenjen kao „dobar i sadržajan”, teško je reći da je u njima učinjen bilo kakav napredak. Od samog početka bilo je jasno da predstavnici Starog kontinenta pokušavaju na svaki način da „ublaže” efekat onih Trampovih 28 tačaka, smanjujući ih na prihvatljiviju meru, i da ceo predlog malo ublaže i više ga prilagode sopstvenom viđenju izlaska iz krize.
Ipak, moglo bi se zaključiti da se njihovi napori, uglavnom, odbijaju o odlučnost američkog predsednika da na svoj način razreši krizu i posveti se, za Ameriku, strateški važnijim pitanjima. Rekli bismo da je upravo to „guranje Evrope u drugi plan”, izazvalo negodovanje u Briselu koji je sebi već prisvojio status globalnog predvodnika. Rešavanje ukrajinskog konflikta isključivo u sopstvenom interesu već duže vreme je osnovica evropske politike ali, bez sumnje, bez prave podrške svih na kontinentu pa i po tom pitanju nekih od najistaknutijih igrača.
Plan Donalda Trampa od samog početka je naišao na prilično oštru reakciju Kijeva i Brisela koji su na svaki način pokušali da onemoguće implementaciju onih njegovih tačaka koje su ključne za postizanje mira, a o kojima se Moskva do sada zvanično nije izjasnila. Izjava ruskih zvaničnika tim povodom uglavnom su se svodile na želju za okončanjem rata, ali na način koji bi celu situaciju oko Ukrajine stabilizovao na duži period.
Stav savetnika ruskog predsednika Jurija Ušakova povodom sastanka na Floridi bio je prilično jasan: „Većina predloga Kijeva i Evropljana sračunatih na doterivanje Trampovih ideja nas definitivno ne zadovoljava”, izjavio je on uz napomenu da će se ruska strana čvrsto držati onoga što su u avgustu mesecu na Aljasci dogovorili ruski i američki predsednik. „Lopta je sada i definitivno u polju Evropljana, a pre svega lidera iz Kijeva i njegovih evropskih sponzora”, naglasio je.
Američki pregovarač Stiv Vitkof takođe je susret sa Dmitrijevim ocenio kao „produktivan i konstruktivan”, i naglasio da će razgovori o okončanju rata i posleratnoj sudbini Ukrajine svakako ići u pravcu rešenja koje će na kraju zadovoljiti sve one koji su u njega upleteni.
„Rusija ostaje u potpunosti posvećena postizanju dogovora o miru u Ukrajini”, zaključio je Dmitrijev uz napomenu da u Moskvi „visoko cene nastojanja i podršku Sjedinjenih Država u rešavanju konflikta i ponovnom uspostavljanju globalne bezbednosti”.
Sastanci na Floridi, u kojima su učestvovali praktično svi koji su na neki način upleteni u ukrajinska dešavanja bio je samo korak koji je za cilj trebalo da ima razjašnjavanje stavova, posebno onih koje su iznosili Kijev i Evropljani, i upoređivanje istih sa zaključcima proisteklim posle susreta na vrhu, na Aljasci. Trampov mirovni predlog u 28 tačaka u velikoj meri je uzdrmao Ukrajinu, ali još više Evropu.
Postalo je jasno da se cela ukrajinska priča svodi na to ko će „pod svoje” uzeti onaj deo bivše sovjetske republike koji ne bude prisvojila Rusija. Pri tome treba pomenuti da je reč o delu evropskog kontinenta koji potencijalno može da se nametne kao ključan za opstanak svih na njegovom zapadnom delu. Resursi kojima raspolaže Ukrajina definitivno spadaju u nešto čega niko ne bi smeo tek tako da se odrekne. Pogotovo oni Evropljani koji su već danas lišeni mnogih blagodeti koje im je tokom vekova omogućavao status kolonijalnih imperija. Ukratko, bitka za nove energetske i prehrambene izvore samo se zaoštrava.
Toga su svesni i u Vašingtonu, Moskvi i Briselu. Što se Kijeva tiče, njima je sve jasnije da su olako naseli na „evropsku priču” o zajedništvu, saradnji i boljem životu. „Obojene revolucije” pokazale su da rat nije teško pokrenuti, ali ga je i te kako teško obuzdati, posebno u korist onih koji od njega najviše stradaju.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


