Petak, 26.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Glas iz Podzemlja

Glas iz Podzemlja
Свет је у ремонту: Даринка Јеврић

Životna sudbina najtragičnije srpske pesnikinje novijih vremena, Darinke Jevrić (1947–2007), u temeljima je njene poezije. Visoko mesto koje ima u srpskoj kulturi još više dobija na značaju kada se zna da je Darinka Jevrić jedna od retkih srpskih intelektualaca koja je i posle  juna 1999. godine ostala da živi u Prištini, u svom stanu.

Srpska književna zadruga objavila je lane posthumno knjigu njenih stihova pod nazivom Poslanice s Prokletija. Iz potresnog pogovora Mitre Reljić, njene dugogodišnje prijateljice, može se naslutiti sva tragika pesnikinjinog života; od stalnog pritiska od strane njenih dojučerašnjih sugrađana da se iseli iz svog stana, a potom i jednog albanskog pisca za decu koji je „prepoznavši pesnikinju, samo se malo zbunio, prečuvši Darinkinu želju i nameru da ostane u svom domu, stao da deklamuje kako bi uzeo, nego mu kvadratura nije po volji”; saznanja da joj je brat kidnapovan i da mu se izgubio svaki trag, sve do situacija u kojima je obilazila humke srodnika svojih prijatelja strahujući da u njima neće biti pokojnika. Krađe mrtvih tela i njihovo odnošenje bili su dodatna upozorenja da ni mrtvim Srbima tu nije mesto. Njena pesma „Ivanovo” govori o miniranom prištinskom groblju Gde onomad je neko porušio spomenika sto pedeset.       

(/slika2)Darinka Jevrić jedinstvena je i po tome što je ušla u antologije pre nego što je objavila prvu samostalnu zbirku, što je kuriozitet u srpskoj poeziji. Njene tri pesme („Slobodarska”, „Dečanska zvona ili Svetkovina srca” i „Ratnikova ljuba”) objavljene su u antologiji Srpske pesnikinje od Jefimije do danas, a zastupljena je i u antologijama savremene srpske poezije u Rusiji, Ukrajini, Turskoj, Indiji, Švedskoj, Češkoj, Italiji, Jermeniji i Engleskoj.

Na Desankinom nacionalnom tragu, sa Isidorinim širokim pogledima na svet, pesničkom jasnošću kao kod Šimborske i specifičnom vrstom neosimbolizma, njene pesme su nam ostale kao jedini svedoci podzemnog mraka koji se dogodio u Prištini. Međutim, njen pogled na svet počinje, ali ne zaustavlja se u Prištini, to je samo polazna tačka sa koje njene Poslanice s Prokletija dobijaju mnogo šire i univerzalnije značenje.

Izdržat valja ne pustinji/ Na balkanskoj, kaže pesnikinja. Darinka Jevrić nije zatvorena i sklupčana u nacion kojem pripada, što svedoči i jedna od njenih najboljih pesama, sa katastrofičnim prizvukom, „Opšti Kursk”, u kojoj pesnikinja na ironičan način poistovećuje potonulu podmornicu sa sveopštim haosom sveta – Svijet je u remontu/ Opšti Kursk. Tom pogledu na svet pripada i pesma „Balkanska vatra” koja ukazuje na rastrzani balkanski mentalitet – Olimpišemo se u prodavanju magle i splina.

(/slika3)Ključna pesma u kojoj se najpotpunije oseća poetesina metafizika jeste pesma „Antejski”. Ona oslikava pesnikinjino duboko poniranje u jezik i njenu duhovnu vertikalu koja počinje paradigmatskim stihovima – Tu sam gdje sam, trajem, stranstvujem u/ ataru zavičajnom, a koja će se dovršiti – Tamo negdje, u nedođiji, u plemenu nesaznatom/ u jeziku/ nepojamnom. Tome bi trebalo dodati i osećaj egzistencijalne beskompromisnosti u pesmi „Šetnja Mrčavom” gde stihovi Izbivanje iz stana – jazbine jednači se/ sa samoubistvom svedoče o prihvatanju situacije, po cenu života. Ili smrti.

Još nešto.

Jevrićeva je svoju prištinsku golgotu u kojoj je strepila za sopstveni život podigla na jedan simboličniji nivo. Priština je postmoderno Podzemlje, a njena golgota predstavlja svačiju golgotu na svim područjima sveta u kojima je razgovor zamenjen nagovorom na uništenje. Jevrićeva kritikuje raznorazne verzije „milosrdnih anđela” po svetu, ali ne samo iz perspektive jedne srpske pesnikinje kojoj se nevoljno oduzima identitet – nego iz ugla osnovnog prava na život.
U tom smislu, njene pesme – pisane u zabarikadiranom prištinskom stanu poslednjih godina svog života, u galeriji koju je osnovala, „Ikonos”, sazdanoj od izbjeglih slika/ U bunkeru od knjiga – jesu i same svojevrsno pravo na život i najbolji primeri antiratne poezije. Da nema njih, ostali bismo uskraćeni za jedan pesnički i moralni glas koji će nas uvek opominjati i podsećati ako zaboravimo.

Poezija Darinke Jevrić još uvek čeka na svoje tumače. I po tome je, možda, jedinstvena u savremenom srpskom pesništvu.

Mnogo jedinstvenosti, a tako malo reči o tome.  

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.