Svako dete mora da dobije šansu
Iako je svetski fudbalski skup završen još pre tri nedelje, mnogi se i dalje bave onim što su Amerikanci uz pomoć Fife, „izmislili”. Naravno, nije reč o nekom velikom otkriću, jer takozvana pauza ili „hidro blok” u pauzi svakog poluvremena napravljen je u druge svrhe. A ne kao što se u prvi mah činilo – da štiti fudbalere od velikih vrućina. Amerikanci ne bi bilo ono što jesu, svojevrsni majstori za šou i pored toga biznis, pa su uz pomoć Fife i uz pomoć svojih mnogobrojnih sponzora tokom šampionata koji je istina trajao najduže od svih, zaradili nekoliko milijardi dolara od reklama.
Na kraju sve se svodi na znanje i rad. Jedno bez drugog ne idu. Za redovnog profesora Fakulteta za sport i fizičkog vaspitanja u Beogradu profesora Gorana Kasuma, predsednika Saveta na katedri individualnih sportova, to nije neko iznenađenje. On smatra da će se mnogi sportovi na otvorenom u budućnosti suočavati sa ovakvim problemima:
– Kada su ekstremni uslovi u pitanju u ovom slučaju velike temperature, a sportisti su direktno izloženi spoljnjem uticaju, i taj faktor će se u budućnosti uzimati vrlo ozbiljno. Sa druge strane, sportovi koji se održavaju u zatvorenim prostorima će lakše podnositi napore, jer je danas gotovo svaka sala klimatizovana. Što nije bio slučaj pre nekoliko decenija.
Kada neki mladi sportista stigne do velikog uspeha, ostaje večita dilema šta ga to izdvaja od drugih? Talenat ili rad, ili jedno i drugo?
– Rad je uvek bio i ostao na prvom mestu. Za to postoji bezbroj primera. I to je po mom uverenju ispravno razmišljanje. Međutim, za najveća dostignuća pored rada neophodno je i nešto drugo. To jest ono što nam je priroda dala. Sklonost da možeš puno da treniraš i da ujedno trpiš velika opterećenja. Onaj ko u tome bude uspeo taj uvek ide ka samom vrhu.
Šta izdvaja jednog šampiona od drugih?
– Nikada se pri tom ne može zanemariti morfologija. Da bi neko zaista postao šampion mora da bude „osuđen” na stalnu borbu. Na nove izazove, da je potpuno posvećen treningu i da naravno veruje u to.
Koja je razlika u treningu danas i pre recimo četiri decenije?
– Treninzi se iz godine u godinu stalno menjaju. Nekada se treniralo dva ili tri puta nedeljno. Zatim se taj intenzitet treninga pomerio na samo jedan dnevno. Poslednjih godina smo svedoci da se obim treniranja znatno povećao, na čak tri ili i četiri puta dnevno. Posle toga ljudi koji se ozbiljno bave naukom počeli su da sagledavaju sve aspekte i došli su zaključka da povećanje obima treninga ne donosi kvalitet. Obim treninga je danas daleko manji nego pre 40 godina, ali je kvalitet i intenzitet rada daleko veći.
Mnogi smatraju da je današnji profesionalni sport veoma surov?
– Mišljenja sam da svako dete mora da dobije šansu u bilo kom sportu. Da se raduje dok trenira i da se veseli a da tek posle 15. godine počinje raslojavanje. Pristup i zalaganje, kvalitet treninga, motivisanost, postaju sve jači i jači. Sve to omogućava jednom vrhunskom sportisti visok rezultat. Naravno, nisu svi spremni na takav oštar režim rada. Zato ima i odustajanja i razočarenja među mnogim drugim mladim sportistima. Posle toga se selekcije zaoštravaju, ostaju samo najuporniji i najvrednji.
Profesor Kasum kaže da ima dosta primera da neki sportista debituje i u periodu kada se približava tridesetoj godini, ali ga to ne ometa da postiže fantastične rezultate.
– Jednom prilikom mi je čuveni ruski trener rekao rečenicu koju ću pamtiti do kraja života: „Nije dovoljno da jednom pokažeš da si najbolji, potrebno je da to ponavljaš više puta.”
Da bi neko dostigao najveće sportske vrhove mora da ima dobar oporavak posle žestokih treninga. Da se ispravno hrani. Da ima stalne higijenske mere i navike. I da ima stalnu podršku. Sa tim načelima, pod uslovom da ni jedno nije narušeno, svaki cilj je dostižan. : Rad na prvom mestu, prof. Goran Kasum
Uloga psihologa značajna u savremenom sportu
Vrhunski sportisti danas u svom timu neizbežno imaju i psihologa. O tome profesor Kasum kaže:
– Podrška psihologa u savremenom sportu je veoma važna. Nekada se smatralo da trener najbolje poznaje svog takmičara. Doduše, on i dalje u tome ima vodeću ulogu, jer najviše vremena provodi sa svojim učenicim. Bar kada je reč o individualnim sportovima, na tehničko taktičkom planu. Ali kada je reč o većim sportskim poduhvatima, onda je psilohoška priprema veoma važan faktor.
D. T.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


