Kada misao ponovo pokrene paralisanu ruku
Uz pomoć bežičnog implanta i specijalne robotske rukavice, ljudi koji su godinama nepokretni mogu da pokreću šaku snagom misli. Kineski naučnici su u međuvremenu napravili još jedan korak - tehnologija je dobila odobrenje za komercijalnu medicinsku primenu.
Čovek koji 14 godina nije mogao da pomeri ruke ponovo je uspeo da dohvati flašu vode, prinese je ustima i pije bez tuđe pomoći. Ovde nije reč o povratku normalne mišićne funkcije. Radi se o tehnologiji koja zaobilazi oštećeni deo nervnog sistema i pretvara nameru mozga u pokret mehaničke rukavice.
Ovaj rezultat ostvarili su naučnici sa Univerziteta Cinghua i neurohirurzi bolnice Sjuanvu u Pekingu, razvijajući bežični moždano-računarski interfejs NEO (Neural Electronic Opportunity). Njime se električna aktivnost mozga pretvara u komande koje upravljaju spoljnim uređajem, omogućavajući pacijentima sa teškim povredama kičmene moždine da ponovo obavljaju neke svakodnevne aktivnosti.
Kako prenosi kineska mreža CGTN, prvi pacijent u ovom kliničkom ispitivanju bio je paralizovan 14 godina posle saobraćajne nesreće u kojoj je zadobio tešku povredu vratnog dela kičmene moždine. Iako nije mogao da koristi ruke, njegov mozak je i dalje bio sposoban da stvara signale za pokretanje šake.
Kako mozak upravlja nepokretnom rukom
Kada čovek poželi da pomeri ruku, motorni korteks mozga stvara električne signale koji preko kičmene moždine i perifernih nerava stižu do mišića. Međutim, kod teških povreda kičmene moždine, ta komunikacija je prekinuta. Mozak i dalje šalje komande, ali one ne stižu do odredišta.
Upravo taj prekid pokušavaju da premoste moždano-računarski interfejsi (BCI). Oni registruju aktivnost nervnih ćelija ili grupa neurona, a zatim pomoću algoritama mašinskog učenja prepoznaju šta pacijent namerava da uradi.
U slučaju kineskog sistema NEO, elektrode se ne ubadaju direktno u moždano tkivo. Postavljaju se u epiduralni prostor, između lobanje i tvrde moždane ovojnice, odnosno dure mater. Na taj način beleže električnu aktivnost područja mozga zaduženog za pokrete, bez direktnog prodiranja u moždanu koru.
Ovo je važna razlika u odnosu na potpuno invazivne sisteme koji elektrode uvode u moždano tkivo. Njihova prednost je mogućnost registrovanja signala pojedinačnih neurona, ali prodiranje u mozak nosi i dodatne hirurške i biološke rizike. NEO pokušava da uspostavi ravnotežu između kvaliteta signala i bezbednosti dugotrajnog implanta.
Implant bez baterije, napajanje preko kože
Jedna od zanimljivosti ovog sistema jeste njegova konstrukcija. Unutrašnji deo uređaja, približno veličine novčića, smešta se u lobanju, dok se napajanje i prenos podataka obavljaju bežičnim putem.
Implant nema sopstvenu bateriju. Energiju dobija od spoljašnjeg dela uređaja, preko kože glave, pomoću induktivnog bežičnog prenosa. Nervni signali zatim se prenose do računara ili drugog uređaja, gde ih algoritam pretvara u komande.
U prvom kliničkom ispitivanju, pacijent je nosio pneumatsku rukavicu, koja se pomoću vazdušnog pritiska otvara i zatvara i tako omogućava hvatanje predmeta. Posle tri meseca kućne rehabilitacije, mogao je da upravlja njenim pokretima pomoću svojih moždanih signala.
Prema podacima koje je objavio tim istraživača, preciznost dekodiranja komandi za hvatanje premašila je 90 odsto.
Pacijent je tako ponovo mogao da dohvati flašu, prinese je ustima i pije, kao i da koristi rukavicu prilikom jela.
Razvoj direktnih elektroda
Dok NEO koristi elektrode postavljene iznad moždane ovojnice, drugi kineski istraživački timovi razvijaju invazivne sisteme koji mogu da registruju signale pojedinačnih neurona.
U junu 2025. godine, Centar za izvrsnost u nauci o mozgu i inteligentnoj tehnologiji Kineske akademije nauka (CEBSIT), u saradnji sa bolnicom Huašan Univerziteta Fudan u Šangaju, započeo je prvo prospektivno kliničko ispitivanje invazivnog moždano-računarskog interfejsa u Kini.
Pacijent, koji je izgubio sva četiri uda posle nesreće sa visokim električnim naponom, dobio je implant u martu iste godine. Posle samo dve do tri nedelje vežbanja uspeo je da pomoću moždanih signala igra šah i video-igre, upravljajući kursorom sa preciznošću uporedivom sa korišćenjem računarskog tačpeda.
Kako je preneo CGTN, ovaj sistem koristi izuzetno fleksibilne elektrode koje se uvode u moždano tkivo i omogućavaju registrovanje signala na nivou pojedinačnih neurona.
Za razliku od klasičnih krutih silicijumskih elektroda, novi materijali mogu bolje da prate prirodna pomeranja mozga, koji nije nepokretna struktura, već se pomera i pulsira unutar lobanje. Istraživači su nastojali da smanje mehaničko oštećenje tkiva i poboljšaju stabilnost signala tokom dužeg perioda.
Kina je ovim istraživanjem postala druga zemlja u svetu koja je ušla u fazu prospektivnih kliničkih ispitivanja invazivnih moždano-računarskih interfejsa.
Od laboratorije do bolnica
Važan korak napravljen je i u martu 2026. godine, kada je kineska Nacionalna uprava za medicinske proizvode odobrila komercijalnu primenu sistema NEO. Prema izveštaju CGTN-a od 13. marta, reč je o prvom invazivnom moždano-računarskom medicinskom uređaju koji je dobio odobrenje za stavljanje na tržište.
Pre odobrenja, sistem je ispitivan u 11 bolnica, a u kliničkoj verifikaciji učestvovala su 32 pacijenta sa povredama vratnog dela kičmene moždine. Prema podacima Univerziteta Cinghua, svi su posle ugradnje mogli da ostvare kontrolisano hvatanje šakom uz pomoć sistema.
Ogromna promena za paralizovane
U julu 2026. godine u bolnici Huašan u Šangaju obavljena je i prva komercijalna operacija ugradnje ovog uređaja. To je označilo prelazak tehnologije iz okvira eksperimentalnih ispitivanja u kliničku primenu, mada će njena dostupnost zavisiti od medicinskih indikacija i procene podobnosti pacijenata.
Naučnici, ipak, naglašavaju da ovakvi uređaji još ne predstavljaju lek za paralizu. Oni mogu da nadoknade izgubljenu komunikaciju između mozga i mišića, ali to nije isto što i obnavljanje oštećene kičmene moždine.
Posebno zanimljivo pitanje za buduća istraživanja jeste da li bi dugotrajno povezivanje moždanih komandi sa stvarnim pokretima moglo da podstakne i preostale nervne puteve da ponovo uspostave deo izgubljenih funkcija.
Prva ispitivanja ukazuju na poboljšanja pojedinih neuroloških pokazatelja, ali još nema dovoljno dokaza da se tvrdi kako implant sam po sebi obnavlja prekinute nervne veze.
Za ljude koji godinama ne mogu da koriste ruke, međutim, i mogućnost da samostalno popiju čašu vode predstavlja ogromnu promenu.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


