Subota, 21.11.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
IVANA ŽIGON O NEMILIM SCENAMA ISPRED SKUPŠTINE SRBIJE

Kad srce pukne napola

Da li je baš toliko važno da li je 100.000 ili 500.000 ljudi manje ili više glasalo za neku opciju, ili je ipak, nažalost, najbitnije da su želje naših neprijatelja ispunjene
Kad srce pukne napola
Ивана Жигон (Видеоисечак)

Zaista sam se previše dugo uzdržavala od bilo kakvih komentara. Znate li zašto? Zato što je, tako se činilo poslednje dve godine, svako imao šta da kaže i to baš o svemu.

Mnogi su se žalili da je predsednik Vučić bio naporan u svojim govorima, pa opet upravo usled svojih agresivnih izlaganja nisu ni pomišljali na to da su njihovi sudovi o najkomplikovanijim temama izgledali kao da su umislili da je svako od njih, ako ne sam Bog, onda taj isti predsednik ili patrijarh. U takvoj atmosferi svako iskazivanje mog stava o bilo čemu postalo mi je do kraja obesmišljeno – tim pre što sam svoje stavove navikla da iskazujem delima, a ne rečima.

Pa ipak, kad sam 17. novembra videla ulazak poslanika u Skupštinu na prvu sednicu, osetila sam da više ne umem da ćutim. Odmah sam pomislila da najverovatnije niko iz moje branše, ukoliko ne pripada SNS-u, neće naglas osuditi napad na našu koleginicu Lidiju Vukićević i da zato to treba ja da učinim. U ime profesije u kojoj sam rođena i rasla.

Naime, Lidiju poznajem; ona je kao mlada puno snimala s mojom majkom Jelenom Žigon i često dolazila kod nas u kuću. Moja majka ju je zaista zavolela i često potom pominjala kao jako toplu, srčanu i odanu devojku. Lidija više nije devojka, ali je ostala mlada. Najverovatnije zato što je ostala i srčana i odana.

Pre tri meseca, kad je Lidija Vukićević podržala generala Ratka Mladića posred Sarajeva, nimalo slučajno, setila sam se svih tih maminih reči i poželela da nađem njen broj telefona i da joj čestitam na hrabrosti, ali eto, u gužvi, nisam to učinila. Činim to sad, uz izvinjenje što kasnim, na ovaj način. Izgleda da je njeno srce veće od mnogih koja pulsiraju napadima mržnje. Nikada je nisam do ovog nemilog događaja čula da nekoga vređa ili prezire.

A ta neka sasvim druga ženska osoba, čije se ime zasigurno neće zapamtiti, već će zauvek ostati zabeležena samo kao osoba N koja je polila jogurtom Lidiju Vukićević, nije zapravo to učinila Lidiji. Ona je obrukala naš parlament pred celim svetom.

I da se razumemo, nije to bila samo flašica jogurta – prolila ih je na tone. Ona je zapravo svojim jedom i žuči ispolivala milione Srba koji nisu glasali za takvo ponašanje.

Pre neki dan davala sam intervju za rusku, kao i belorusku televiziju, i kad su me pitali šta se to desilo u Srbiji, rekla sam da se meni čini da je srce Srbije puklo napola i da svaki čovek koji oseća ljubav prema svojoj zemlji ne može biti sasvim srećan u takvim okolnostima.

Rekla sam im da je moj otac Stevo Žigon, veliki umetnik i bivši zatvorenik koncentracionog logora Dahau, govorio da je za njega parlamentarizam „neka zapadnoevropska navika da prebrojava ljudske duše”.

I zaista, da li je baš toliko važno da li je 100.000 ili 500.000 ljudi manje ili više glasalo za neku opciju, ili je ipak, nažalost, najbitnije da su želje naših neprijatelja ispunjene? Naše veliko srpsko srce puklo je napola.

Kad sam videla da skupina ostrašćenih ekstremista Arnou Gujonu, Arčibaldu Rajsu našeg doba, dobacuje uvrede s mržnjom, umesto ogromnom zahvalnošću, odlučila sam da se oglasim kao neko ko je dokazao svojim trudom i radom koliko voli svoju zemlju, da još jednom svi duboko razmislimo kad osetimo mržnju prema onome ko misli suprotno od nas. Sve mi se čini – ako smo ostrašćeni, zasigurno nismo u pravu, jer onaj koji oseća da je na strani istine, on oseća stabilnost pod nogama i duhovni mir.

Oseća i saosećanje za ljude koji, zajedno s našim neprijateljima, slave što smo se među sobom podelili.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.