"Gazdina" vrhunska magija

Specijalno za "Politiku"
Milano - Rasprodata američka turneja Brusa Springstina još traje, ali se u Evropu preselila na nekoliko nastupa u dvoranama, promotivnom poslasticom koja najavljuje letnju stadionsku turneju iduće godine od 22. maja u Dablinu do 19. jula u Barseloni. Tri odmah rasprodata datuma u Dablinu dobar su dokaz koliko je teško bilo ući u milanski Forum sa "samo" 18.000 mesta. Milano u Springstinovoj kartografiji zauzima mitsko mesto, otprilike kao i Filadelfija ili Boston, a nedavni koncertni trijumf pokazuje zašto se ovaj grad ravnopravno takmiči sa gradovima u kojima je Springstinov nastup poželjno videti.
Sa 24 pesme u nešto manje od dva i po sata izuzetno kondenzovanog, zahtevnog koncerta, Springstin se predstavio u relaksiranom izdanju, uprkos nemalim postavljenim zadacima. Kao da su mu solo akustična turneja 2005. i prošlogodišnji uspeh sa "Seeger Sessions" albumom i turnejom dali neku dodatnu mudrost.

Na samom početku iza luksuzno uređene metalizirane pozornice podiže se ogroman starinski vergl i nakon taktova pesme "The Man on the Flying Trapeeze", dobre metafore za zvezdu večeri, uz euforičan doček publike, koncert kreće "iz mraka". Springstinov uzvik "Is there anybody alive out there?", iz pesme "Radio nowhere" s aktuelnog albuma "Magic", podiže do krova tenziju u Forumu i kreće na put koncertnom dramaturgijom i ovozemaljskom uzbudljivošću neuporediv s bilo kojim drugim izvođačem.

Nekoliko je ključnih trenutaka - svi koji poznaju Springstina znaju da je reč o temeljitom izvođaču koji novu turneju koristi kao poligon za predstavljanje novog materijala i drugačijeg pogleda na stare favorite. I aktuelni koncerti svetkovina su bez premca, primer scenske predstave autora u punoj formi čija su predstavljanja uživo nadogradnja plodne karijere, a ne ponavljanje starog gradiva. Čak devet novih pesama s albuma "Magic" ravnopravne su sa starijim pesmama, često odabranim između ređe sviranim numerama, s tek pokojim hitom na strateškim mestima koncerta.

Dosta korišćenja usne harmonike u novoj "Gypsi Byker", sa Stevenom Van Zandtom, Sivijem iz TV serije "Sopranos", na akustičnoj gitari, te u radikalno prearanžiranoj "Reason to Belive" s albuma "Nebraska", daje dodatnu boju nastupu u kojem članovi "E Street Banda" majstorski pune zvuk verno definisan na izvrsnom razglasu. "Reason to Belive" radikalno je prearanžirana i pretvorena u energični swamp-blues, jedan od vrhunaca koncerta. Deo aranžmana s distorziranim, izobličenim vokalom preuzet je sa Springstinove solo turneje "Devils & Dust" 2005, pridodan ubrzanoj izvedbi benda sa Springstinom u ulozi sveštenika koji po pozornici "krsti" muzičare usnom harmonikom iz koje kaplje voda.

Prvo od dva smirivanja jakog tempa dolazi izvođenjem naslovne pesme novog albuma "Magic", s violinistkinjom Suzi Tyrel na pratećim vokalima i Nilsom Lofgrenom na drugoj akustičnoj gitari. Springstinova najava da se "ne radi o magiji, nego trikovima" prvi je eksplicitni osvrt upućen američkoj administraciji; drugi dolazi s uvodom u "Living in the Future" i crnohumornim nabrajanjem primera smanjivanja civilnih prava kod kuće, zbog američkog rata protiv terorizma.

Springstin marljivo "radi" s publikom, pogotovo onom naguranom u prvim redovima, koja kao da će eksplodirati kada im se približi za vreme gitarskog sola u "Adam Raised a Cain", u refrenu "The Promised Land", ili dok novu "I Work for your Love" pretvara u manifest odnosa s publikom, šetajući oznojen ispred prvih redova. Izuzetno retko izvođenje dva bisera s davnog, drugog, Springstinova albuma iz 1973. stiže s pesmama "Incident on the 57th Street" i "E Street Shuffle" koji proključalu atmosferu u dvorani podižu do usijanja, s hipnotičkim njihanjem ruku publike i zajedničkim, italijanski "preciznim", pevanjem cele dvorane.

Završni deo službenog dela koncerta započinje s gracioznom novom "Devil′s Arcade", s vojnički intoniranim bubnjanjem Maxa Wainberga, koja je uvod u završni set angažiranih tema "The Rising", "Last to Day", "Long Walk Home" i "Badlands".

Springstinovi tekstovi pesama pravi su mali romani; nude brojne političke aluzije, opaske i razmišljanja, ali je "gorka pilula" spakovana u lepši, šareniji, melodičniji omot koji donekle ispira gorak sadržaj u tekstovima pesama koji se, poput "Gypsy Biker", "Devil′s Arcade" ili "Living in the Future", bave situacijama prouzrokovanim ratom u Iraku. "Last to Die" naslovom je utemeljena na govoru Džona Kerija kojeg je Springstin podržao na poslednjim američkim izborima, dok je "Long Walk Home" sveobuhvatna slika stanja Amerike, s konstatacijom da će "put kući", tj. povratak nekadašnjim vrednostima biti vrlo dug.

Pakleno izvođenje pesme "American Land", sa Bittanom i Giordanom na harmonikama, sveže Springstinove numere promovisane na prošlogodišnjoj "Seeger Sessions" turneji, završava koncert u raspoloženju raspojasane irske vesele pesme s večnom temom američkog useljeništva i traženjem doma. U koji je, suvišno je reći, za sve prisutne te večeri privremeno pretvoren inače hladni, betonski milanski Forum.