Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

DRAGAN BUJOŠEVIĆ

Osmehnuta lakoća. To je Italija. Izdužena kao što osmeh izduži usne. Valjda je to osnovni razlog zašto kada kažem letovanje, mislim Italija. U poslednjih dvadesetak godina letovao sam tri puta u Gradu (između Trsta i Venecije), Rimu, Firenci, Siciliji i Sorentu. I nikada nikakav problem, I sve može – uz osmeh, naravno.

Naravno, ono nema problema – ne znači da vam neće ukrasti novčanik, kao što su pre dve nedelje ukrali mom drugu Milanu u Firenci; da kelner neće pokušati da vam uvali neki krš od ribe umesto brancina, da neće pokušati da vam naplati više... ali to je nešto što vam se događa i u rodnom Beogradu. (Uzgred uživao sam u varanju "države" plaćajući kafanske račune ispisane rukom na parčetu papira, koje će vam Italijan uvek radije poturiti nego one kasa-blokove sa pedeveom.)

Uglancane i nalickane italijanske restorane naći ćete u Parizu. Ni u rimskoj Via Veneto, sinonimu slatkog života, nećete naći restorane nakinđurene kao u beogradskoj Ulici Strahinjića Bana. Najraskošniji restoran koji sam video u Italiji je onaj u sorentinskom hotelu "Vitoria", ali samo zato što je napravljen onda kada su u njemu ručavali Bajron, Gete, Vagner... Ali u kafani, uz toskanska vina koja koštaju i preko 200 evra, možete da nađete "domaće vino" za 15 evra i da doživite kao u veronskom restoranu "Dvanaest apostola" da vas stari vlasnik provede kroz vinski podrum pričajući vam opijajuće priče o vinima. A ona su takva da sam u Sorentu prekršio svoj običaj da pijem samo crno vino i  nekoliko puta srkutao beli "greko di tufo".

Jelovnici u restoranima nisu kao telefonski imenici i jede se regionalno. U Sorentu su špageti sa vongolama sa paradajzom, u rimskom Trastevereu su sa tucanim papričicama u restoranu koji drži Kalabrez a sa sosom zgusnutim brašnom u kafanici čiji je vlasnik čovek sa Sardinije. Naravno, još pamtim najbolje špagete sa vongolama koje sam pojeo u životu na Ortiđi (Sirakuza, Sicilija) u kojoj se rodio Arhimed. Ali, zato što se jede regionalno u 14 kafana u koje sam zašao u Sorentu nisam našao firentinski oso buko. Našao sam ga u Rimu, ali kafana nije radila, gazda je na feragostu, odmoru.

U Italiji treba letovati kada letuju Italijani – u avgustu. Najmanje su dva razloga: zato što je gužva, vesela gužva na sve strane i zato što Italijani čine većinu gostiju u kafanama koje znaju da njima ne mogu da uvale bakalar umesto orade.

Naravno Italija je nestvarna. Pre dve godine sam uživao gledajući sa kreveta hotelske sobe u Etnu koja se pušila i more koje je toliko plavo da je tu sniman film "Veliko plavetnilo". Lepotu Sorenta, Kaprija, Pozitana, Amalfija i Ravela neću ni pokušati da opišem. Pobegli su od tog zadatka i Gete, i asketa Lav Tolstoj, i revolucionar Maksim Gorki, i hedonista Vinston Čerčil, i zatajna Greta Garbo, i ovovremeni pisac Gor Vidal koji živi u Ravelu u kome je Vagner našao inspiraciju za Persifala. Napisaću samo da me je lepota Sicilije naterala da u 50. godini naučim da vozim kola, e da bih stigao u svaki njen budžak.

Italija je za mene idealno letovalište i zato što nikada u životu nisam legao na plažu da se sunčam. More je zato da se baciš u njega i plivaš dok ne pomodriš, onda izađeš, obrišeš se i odeš u život, šta god to značilo: gluvarenje u kafeima  švrljanje po ulicama, zagledanje u spomenike (po nekim procenama 50 odsto svetske kulturne baštine je u Italiji). Iako sam proveo po celo letovanje bazajući po znamenitostima Rima ili Firence, skamenio sam se u Pompeji, gradu koji je Vezuv skamenio 79 godine. Kada sam video tragove kolskih točkova usečene u tvrdi kamen i uglačani kamen na česmi gde su Pompejci pili vodu bio sam siguran da će neko od njih tog časa iskočiti ispred mene.

Znam, moraću da se vratim u Sorento. Stavim na glavu prvi "panama" šešir koji sam u životu kupio ovog leta u Sorentu, prekršim zavet nepušenja i zapalim "partagas" i u Maloj luci još jednom čujem Renca Arbora sa Italijanskim orkestrom kako na napolitanskom pozivaju "Torna a Surjento".      

Novinar                                                                     

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.