Zakoni o zapošljavanju

Nedavno su u Skupštini Srbije usvojena dva nova zakona: jedan se odnosi na zapošljavanje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, a drugi vodi računa o osobama sa invaliditetom i govori o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom.

Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti utvrđuje se mere aktivne politike zapošljavanja uz fleksibilne aktivne mere koje se donose svake godine u skladu sa potrebama tržišta i uz učešće svih socijalnih partnera, a trebalo bi da bude uspostavljen i sistem za praćenje aktivnih mera zapošljavanja na kraju godine.

Zakon uvodi i stimulativne mere za aktivno traženje posla, utvrđuje jačanje Nacionalne službe za zapošljavanje i Agencije za zapošljavanje i veća sredstava za obuku, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju, subvencije za zapošljavanje i podršku samozapošljavanju koji doprinose prevazilaženju teškoća koje se pojavljuju u traženju posla, a dragoceni ako se nekom dogodi (a dešava se) da bude proglašen tehnološkim viškom. Ovim zakonskim aktom su smanjeni visina i dužina trajanja određene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti.

Drugi zakon, jeste Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji predviđa utvrđivanje statusa i procenu radne sposobnosti osoba sa invaliditetom, podsticajne mere za poslodavce u slučaju zapošljavanja osoba sa invaliditetom, kao i mere i aktivnosti za profesionalnu rehabilitaciju.

Ovim zakonom je utvrđena i obaveza poslodavaca da zaposli određeni broj osoba sa invaliditetom, ali ako to ne učini sledi mu obaveza da učestvuje u finansiranju plata za osobe sa invaliditetom angažovanih za rad u drugim preduzećima, ili su u zakonskoj obavezi da plaćaju penale koji idu u budžetski fond za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Zakon bi, kako smatraju predlagači, trebalo bi da stimuliše i poveća obim zapošljavanja osoba sa invaliditetom, što bi im i te kako poboljšali uslove za život i bolji standard. On, takođe, treba da doprinese i boljoj integraciji osoba sa invaliditetom u društvo. To je način da se ova kategorija stanovništva ne oseća isključenim iz svih društvenih i ekonomskih tokova, već naprotiv, da im je država pružila ruke razumevanja i podrške.