Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Srce se ledi kad deminer napipa minu

Srce se ledi kad  deminer napipa minu
Један од тимова минера спрема се за посао (Фото: Ј. Слатинац)

Morović – U Morovićkim šumama kod Šida već šest godina ekipe majstora za deminiranje čiste šest miliona kvadratnih metara od zaostalih protivtenkovskih i protivpešadijskih mina. Minska polja, u ovoj nepreglednoj šumi najkvalitetnijeg hrasta lužnjaka u Evropi, postavljena su u graničnom pojasu sa Hrvatskom, da bi zaprečila ulazak strane vojske u Srbiju. Za šest posednjih godina pretražujući santimetar po santimetar demineri su očistili pola miliona kvadratnih metara šume. Ostaje im da detektorima i pipalicama „prepipaju“ još oko milion kvadratnih metara, da bi se šumom onda mogli slobodno kretati pogranični policajci, šumari, drveoseče, lovci, ali i krupna divljač, jer od zaostalih mina najviše su stradali jeleni.

Dve firme specijalizovane za deminiranje terena – „UHB-Balkan“ iz Sarajeva, koju vodi iskusni majstor Amir Mehanović, iz Tuzle i „Tornado“, pod komandom stručnjaka za kontradiverzionu delatnost Slavka Jovičića, prihvatile su se posla i računaju, ako se u posao uključi i hrvatska „Enigma“ da bi do jeseni Morovićke šume, na srbijanskoj strani, mogle konačno biti razminirane. Tone i tone mina izvađene su do sada, u minskim poljima stradao je veliki broj jelena, srećom, ljudskih žrtava nije bilo.

- Posao u Morovićkim šumama je najlakši, od onih koje smo do sada radili. Ovde je JNA postavljala mine, pa su minska polja pravilno urađena i iza vojske su ostali zapisi, nacrti o rasporedu minski polja i mina, pa nam je lakše i bezbednije raditi. U Bosni nam je prošle godine na minskim poljima, radeći ovaj opasan posao, izginulo deset ljudi. Tamo su mine „sejane“ iz ruke, razbacivane, a i teren je teži - objašnjava Amir Mehanović.

Duboko u hrastovoj šumi, iznad koje lete orlovi krstaši, a u čestaru riču jeleni povučene crvene trake, ljudi u teškim pancirima, pod kacigama i u specijalnoj obući, detektorima i specijalnim pipalicama pretražuju santimetar po santimetar terena. Radi se pola sata, pa pauza.

- Upravo se moja ekipa vraća na odmor. Svi su živi - komentariše Blažo Tešanović, iz Banjaluke, čovek koji je prošao minska polja Iraka, Avganistana,Sudana...- Znate, ogromna je radost što niko nije pogrešio. Ko pogreši, obično se ne vraća iz minskog polja, greši se samo jednom.

U neposrednoj blizini je sanitetsko vozilo i lekar. Traži da nas upiše u svoje papire; ime i prezime, krvna grupa, bolest, alergija na lekove, zlu ne trebalo reče, nikad se ne zna, a odavde do bolnice se stiže za pola sata...

Dok razgovaramo sa Dušanom Dragojevićem, iz Banjaluke, Besimom Hasanbašićem, iz Zenice i Milanom Miškovićem, iz Donjeg Ratkova, moblinim stiže vest da im je na minskom polju kod Skucan Vakufa, u Bosni, upravo poginuo drugar.

- To nam je sudbina, a raditi se mora.Bože, čovek je baš bio majstor za razminiranje, kaže Saša Jeličić, oficir za kontrolu.

Muk među minerima, a onda, povratak u minsko polje, gde će 27-godišnji Nišlija Nenad Đorđević da praktično pokaže kako se vade mine.

- Nije me strah. Ovde mora biti mirna ruka i bistra glava i samo tako se zarađuje ova nadnica za strah od hiljadu evra – kaže Nenad Đorđević.

 Kad je prešao detektorom dva obeležena kvadrata napustili smo minsko polje, jer je deset deminera ušlo u svoje kvadrate i počelo „pipanje“, a Slavko Jovičić nas izvodi iz minskog polja i kaže:

- Moraju biti sami, zbog koncentracije. Nije to tek tako, ja sam prošao minska polja Kuvajta, Iraka, Irana, Avganistana, Gruzije, a u Južnom Sahalinu sam vadio zaostale mine i bombe iz drugog svetskog rata, kako bi bila čista trasa Sverenog gasovoda, onog što ide za Nemačku. Misliš bilo je lako, ma srce ti se ledi kad otkopaš bombu ili minu. Strah nas drži žive, samo jedan pogrešan potez i deminer više nikad nema šanse da pogreši. Srećom ovde je lakše, ali nema opuštanja. Porodice svaki dan čekaju vest - jesmo li preživeli tih pet sati, koliko se dnevno radi.

Dok se rastajemo mineri nam rekoše da je u ovo vreme za njih ima mnogo posla. Ratišta na sve strane, a onda u zemlji ostaju tepisi mina i bombi, tada oni nastrupaju. Trenutno, kažu, na ovim poslovima u svetu radi najviše Bosanaca, pa onda Rusa.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.