Mnogo pohvala, malo kritike
Mnogo reči hvale izrekli su slektor i igrčai na račun više od 50.000 navijača, koji su u subotu došli da bodre naše reprezentativce u veoma važnoj utakmici kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u Južnoj Africi sa Austrijom. To je i razumljivo, jer odavno nismo videli toliko pozitivne energije na tribinama našeg najvećeg stadiona (verujemo da je zviždanje austrijskoj himni i napad bakljama na gostujuće navijače oislednji incident te vrste), toliko ljudi koji su došli da bodre naše momke, da vide dobru igru, ali i golove u mreži protivnika. Došli su sa velikim očekivanjima, jer živimo u neizvesnim vremenima, sa mnogo briga i svaki uspeh je dragocen, vraća nadu, veseli ljude.
Ovaj suret bio je upravo prilika za radovanje. Ali, ono pravo zadovoljstvo je izostalo, jer naši reprezentativci nisu pružili igru koju smo svi očekivali, nisu se odužili mnogobrojnoj publici, koja ih je zdušno bodrila tokom cele utakmice.
Nije neobično da jedna ekipa baš u važnoj utakmici izneveri igrom, podbaci, pritisnuta imperativom pobede i važnošću trenutka. Događa se i mnogim drugim, čak i velikim svetskim reprezentacijama i klubovima da podbace baš kad je najvažnije. Jedan tim formata Mančester junajteda u nedavnom finalu Lige šampiona upravo je to i pokazao. Teško da će skoro odigrati tako slabo kao protiv Barselone…
I tu bi se naša priča o slaboj igri završila, da smo čuli koju kritičku reč iz usta prvog čoveka naše reprezentacije, a ne samo pohvale publici. A mesta za analizu i otklanjanje uzroka svakako ima. Predstoji nam, uostalom, još teških utakmica do odlaska u Južnu Afriku. Posao nije završen, ma kako se to nekome činilo. Naša reprezentacija do kraja igra sa Faranima, pa Francuzima i Rumunima kod kuće i gostuje u Litvaniji. Ukupno možemo da osvojimo još 12 bodova što bi sa sadašnjih 15 bilo 27. Naši najveći rivali Francuzi igraju sa Faranima u gostima, kod kuće sa Rumunima, Faranima i Austrijom, a gostuju u Beogradu. Ukupno mogu da osvoje još 15 bodova i sa sadašnjih 10 to je 25. Dakle mi sami odlučujemo o sopstvenoj sudbini. Ali samo jedan poraz mogao bi da izbriše sve uspehe i gurne nas u neizvesnost baraža.
Upravo zbog toga očekujemo da Antić ukaže igračima na greške koje su načinili u sparno subotnje veče.
Po našem mišljenju mnogo toga nije dobro funkcionisalo minule subote, od centralnog dela odbrane, gde se Vidić i Subotić nisu pokazali kao sinhronizovan par. Ovaj potonji nije potvrdio priče o talentu i izboru u najboljiih 11 Bundes lige. Posebno u drugom delu, po izlasku Vidića, prosto je „plivao”, bio nesiguran u duelima, i sasvim nepotrebno izlazio na levu stranu ostavljajući iza sebe ogroman prostor koji su Austrijanci koristili i ugrožavali naš gol. Da nije bilo standardno pouzdanog Ivanovića, ko zna dokle bi izdržala obezglavljena odbrana našeg tima. Naši momci su znatno iskusniji od Austrijanaca i ne smeju sebi da dozvole da više od polovine drugog poluvremena samo izbacuju loptu daleko od gola bez pokušaja da kontrolišu igru, da zadrže loptu u svom posedu, otupe protivničke napade i kreiraju sopstvene.
Da li je i naš srednji red „izgoreo” u želji da odigra dobro pred navijačima? Da li se šansa mogla dati Kuzmanoviću, zašto je samo posle desetak minuta zaboravljeno na vidno ambicioznog i prodornog Krasića, a igra prebačena na levu stranu? Da li su malo pokretljivi Lazović i Pantelić bili najbolje izbor za špic napada, ako nismo imali niti jednu poštenu gol priliku iz igre za čitavih 90 minuta?
Mnogo je pitanja na koje Antić mora da odgovori, odnosno da preduzme „mere” da se ovako slaba igra ne ponovi. Razumemo da selektor ne kritikuje javno svoje izabranike, da ne bi kvario dobru atmosferu, koja je stvorio dolaskom na kormilo reprezentacije, ali bolećiv ne sme da bude.
Selektor je pre susreta ukazivao da ne sme biti euforije, igrači su isticali da se uloga apsolutnog favorita mnogima obila o glavu. Našem mentalitetu je i inače svojstveno olako donošenje zaključaka, da bi nas potom događaji grubo demantovali. Upravo zbog toga ovaj tekst nije posvećen veličanju tri boda, koja, kako reče gost tv komentatora, „nemaju alternativu”. Jer u svakoj narednoj utakmici biće nam potrebna sva tri boda, a za to se mora dobro natopiti dres, pokazati odgovornost i hrabrost i biti svestan da nije gotovo dok nije gotovo.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


