Srednji vek u "Čerencu"

Vranje – Šestu zimu su, kao u srednjem veku, dočekali bivši i sadašnji radnici nekada jugoslovenskog tekstilnog giganta "Jumko" u dve, po projektu, najsavremenije sagrađene četvorospratne zgrade u naselju "Čerenac" u Vranju. U njih se bespravno uselilo 50 porodica čiji život kao da je stao pre tačno šest godina. Mnogi na ivici egzistencije, siroti, bedni, gladni i razočarani, kažnjeni da žive bez vode, struje i kanalizacije, i šestu po redu krsnu slavu Sv. Nikolu i novogodišnju noć provešće kao njihovi davnašnji preci uz sveće i lampe (fenjere) na gas.

Sve je počelo, kako je za "Politiku" pojasnio Predrag Stamenković, upravnik gradilišta "Binačka Morava" iz Gnjilana kada su maja 2002. godine radnici "Jumka" poput stampeda na juriš upali i zaposeli 50 još nezavršenih i tehnički primljenih stanova. Onog trenutka kada se Vranjem munjevito prenela vest da će "Jumko" stanove da proda po tržišnoj vrednosti, proradili su pajseri, štangle, sekire i druge alatke. To je bio signal da se nelegalno zaposednu stanovi, jer su se, između ostalog, kako su izjavljivali radnici, uplašili da će dotadašnje rang-liste pasti u vodu.

Sami su krivi za situaciju u kojoj su, jer su se uselili na divlje, pojašnjava Stamenković i dodaje da nisu sačekali da stanove dobiju po rang-listi. Svi su izgledi da će morati da se isele da bismo stanove doveli u red i predali investitoru.

Među prvima u dvosoban stan su se bespravno uselili supružnici Ivan i Dušanka Đorđević, koji u njemu žive sa kćerkom Draganom i unukom Marijom.

– Živimo kao u srednjem veku, kažu uglas Đorđevići i nastavljaju: Preživljavamo "Tantalove muke" kao u paklu, suprug i ja radimo u "Jumku" za crkavicu nešto veću od 5.000 dinara mesečno. Bez sredstava smo, hleba i stana, a godinama smo ulagali u stambenu izgradnju, pa se pitamo čiji smo mi to građani? Iz ove kože nemamo kud. Krajnje je vreme da se reši naš status, jer bez vode i struje se ne osećamo kao ljudi, puna jada i gorčine priča Dušanka Đorđević.

Stanka Spasova, koja je trideset dve godine provela u "Jumku", u stanu živi sa devetogodišnjim sinom Nikolom, učenikom trećeg razreda.

– Zbog ove situacije od kada sam ovde obolela sam i pijem lekove. Sin mi je vrlo dobar učenik i prinuđen je da domaće zadatke radi uz sveću. Nikola mnogo voli da gleda crtane filmove i prati program za decu na televiziji, ali je uskraćen za ovo zadovoljstvo jer nemamo struju. Zbog neizdržive situacije svi smo u stanovima pod stresovima, veli Stanka

Posle upada divljih stanara situacija je prosto nerešiva, jer "Binačka Morava", zbog neobavljenog tehničkog prijema, ne može stanove da preda "Jumku" i dobije novac. Zbog toga u "Jumku" smatraju da stanovi još nisu njihovi, apelujući na nadležne državne organe da pomognu u iseljavanju "ilegalaca".

Navodno najava da će se o stanovima u "Čerencu" odlučivati nakon privatizacije "Jumka" još više je unela paniku, neizvesnost i ogorčenje među stanare ovog naselja.

– Supruga Zorica i ja u "Jumku" zajedno radimo skoro 60 godina, a sin Boban je već pet godina, takođe, u kompaniji. Pitam se, kako i gde da dovede snajku, kada nemamo osnovne uslove za život. Prema nama se odnose kao da ne postojimo, sa puno gorčine veli Mile Dinov.

 Godinama su, kako kažu Aleksandar Stošić, Branislav Zlatković i Jovica Marković, koji u stanu živi sa suprugom Ružicom i kćerkama Ivanom i Jelenom, od svojih plata izdvajali novac za stambenu izgradnju i ko može da ih iseli sada!?

Višestruki dobrovoljni davalac krvi i penzioner "Jumka" Jelka Stojanović, dokopala se garsonjere, a invalidski penzioner Smilja Manić u jednosoban stan, dok se radnica Jasmina Stojković sa suprugom Časlavom i sinovima Milošem i Markom uselila u dvosoban stan i ostali stanari, kojima su Svevišnji i ljudi rekli zbogom, prinuđeni su da vodu svakodnevno donose sa improvizovane česme ispred zgrade i koriste poljski klozet koji su građevinski majstori izgradili za svoje potrebe u okviru gradilišta. Svi oni kažu da su se žalili, obijali pragove i od nadležnih zahtevali pomoć. Posećivali su ih, uglavnom, lokalni političari i predstavnici stranaka i obećavali "kule i gradove" uoči izbora, a onda nakon izbora zaboravili na data obećanja. Pisali su i žalili se Tadiću, Koštunici, Velji Iliću i drugima ali odgovor nikada nije stigao.