Internet živih slika
Slepi rukavci u tehnologiji, zapravo, ne postoje. Takvim se činio Photosynth, softver koji je dodavao panoramsku trodimenzionalnost fotografijama. Srodna „Majkrosoftova” inovacija, prikazana na februarskom TechFest-u, još bez dobrog naziva (možda, Videosynth), ispoljava se u saradnji više mobilnih telefona u snimanju jednog događaja u realnom vremenu ili skoro realnom vremenu ili spajanju više mobilnih videostream-ova u jedan stream visoke definicije.
Razvijena u „Majkrosoftovom” istraživačkom centru u Kairu, ova tehnologija se uklapa u dve glavne tendencije mobilnog Interneta, live streaming/real time i microbloging ili, jednostavnije, u sažimanju svekolike komunikacije na „uživost” mobilnog telefona.
Praćenjem videostream-a pretopljenog iz različitih uglova, s različitih stajališta, u trenutku događanja, korisnici ove tehnologije bi posedovali neku vrstu sveprisutnog oka, tačku Alef iz istoimene Borhesove priče, dodirujući varljivi osećaj sveprisutnosti i svemoći. Bez prorokovanja, možemo zamisliti korišćenje ove tehnologije kod praćenja sportskih događala, koncerata, festivala, ali i uličnog nasilja, demonstracija, masovnih nesreća.
Uzgred, spajanje više video snimaka u jedan u realnom vremenu ne zahteva više od 200 kilobita u sekundi. Dakle, bežični prenos neće predstavljati veliku prepreku mobilnim voajerima, u koje komotno možete smestiti većinu vlasnika mobilnih telefona.
A da mnogi video smatraju „svetim gralom” budućnosti Interneta, svedoče i junske vesti iz „Vikipedije”. „Imperija slobodnog pristupa”(ili niz organizacija i pojedinaca iz Fondacije „Vikipedija”) objavila je da pokreće onlajn video-enciklopedijsku dopunu, gde će biti moguće da se odrednicama dodaju video i zvučni zapisi, na podjednako jednostavan način kao tekstovima. Prvobitno u formi video-klipa umetnutog u tekst, u kasnijoj fazi „Vikipedija” planira načine za pretragu video i tonskih zapisa.
Za početak, video arhive će sadržati snimke bez kopirajta, iz izvora kao što su Internet Archive, Wikimedia Commons i Metavid.Projekat uključuje i izradu veb alata za prenos i uređivanje video zapisa, i ne treba sumnjati da će korisnici moći da lako postavljaju medijske sadržaje na stranice „Vikipedije”, na najpristupačniji način. Ključno je „Vikipedijino” insistiranje da se video zapisi na stranicama zasnivaju na open-sourceformatima, a samim tim će postavljeni materijali biti u javnom vlasništvu. Mnogo više vidljivosti će vlasnike snimaka ili zvučnih zapisa staviti u priliku da biraju između slobodnog pristupa i medijske smrti. Bar tako misle vikipedisti.
Ne treba sumnjati, postaviće se isto presudno pitanje kao i kod tekstualne „Vikipedije”, pitanje urođenog čovekovog voajerizma kao i u slučaju tekstualnog skribomanstva. Na koji način ćemo priznavati relevantnost video ili tonskog zapisa, sa njihovom još neodređenijom i uslovljenijom formom i sadržinom, nego što je reč o već problematičnoj tekstualnoj formi „Vikipedije”?
Ako je slika taj „sveti gral” medijskog vremena, podsećamo da on nikada nije pronađen. Osim ako ne verujete Denu Braunu.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


