Tag: jergović

Rezultat utakmice Poljska–Rusija uskoro ću zaboraviti. Odrastao sam, ili sam ostario, i ne pamtim više rezultate utakmica na svjetskim i evropskim prvenstvima, kao što sam ih pamtio u Njemačkoj 1974, u Beogradu i Zagrebu 1976, u Argentini 1978, i zapamtio ih sve do danas. Ali ono što s ovoga prvenstva neću zaboraviti nikad, jedna je himna. Tog dana u Varšavi bio je pun stadion Poljaka, na desetero...

Bilo je ljeto, godine 1994. ili 1995, u Zagrebu sam bio kratko, tek godinu ili dvije, i još uvijek nisam bio siguran hoću li se zaputiti dalje ili ću skupiti hrabrosti pa se vratiti u Sarajevo. Bila je nedjelja, ušao sam u tramvaj na Trgu bana Jelačića, i vozio se dugo, sve do Novog Zagreba i Zapruđa. Tamo je u jednoj od limenki stanovao prevodilac Jordan Jelić. Blok petokatnica, sagrađen...

Nikola Plećaš moj je novozagrebački komšija. Kada se sretnemo, a to je obično u kafiću, na pijaci u Utrinama, razgovaramo o vremenu, politici ili knjigama, ali o košarci – nikad. Ne znam šta bih ga o košarci pitao, njemu se, očito je, o toj temi ne priča. Što je, valjda, i logično, jer je Nikola, s još jedanaestoricom drugova, bio svjetski prvak u košarci. U Ljubljani 1970, kada su nadmašili...

Eto, i Hrvatska se otisnula put Evrope. Još jedan komadić Jugoslavije pošao je tamo gdje je cijela Jugoslavija nekada mogla biti, samo da njezini vladari, voždovi i vrhovnici, nisu imali neke druge planove. Ali ovaj komadić je, čini mi se, presudan, jer nakon što je Evropa prihvatila Hrvatsku, ona se, zapravo, obavezala da će prihvatiti i sve ono i sve one koji za Hrvatskom idu po nekoj...

Pomalo to podsjeća na televizijske emisije o poljoprivredi, kada se svakoga proljeća i jeseni rezignirani ratari, skupa sa sućutnim novinarom, uskukaju jer su im suša ili poplava, već kako kad, uništile ljetinu. Ljudi tako žive i rade, tresu ih stalno kalendarski šokovi, iako su na njih naviknuti, jer šta bi kiša nego padala, danas previše, sutra nedovoljno, ali baš nikada taman. A čovjek šta će,...

Trebala je to biti jednostavna, lokalna priča iz crne hronike, ali onda su se stvari počele komplikovati. Prije pet-šest godina jedan je srpski, ali i hrvatski, državljanin osuđen na četiri i po godine zatvora, zbog silovanja. Ne sačekavši da presuda postane pravomoćna, silovatelj je pobjegao u svoju drugu domovinu, onu u kojoj je, inače, i rođen. Uredno se zaposlio kao vozač kamiona, prethodno...

Prije dvadeset i koju godinu, u ta mračna vremena iz naše kolektivne povijesti, a bogme i podsvijesti, bili su veoma živi i učestali ceremonijali društvene solidarnosti. Svako malo izlazilo se na referendum, na kojem bi se većinom od devedeset i nešto posto glasova izglasao samodoprinos za izgradnju zgrada u naselju solidarnosti, za sirotinju i nezbrinute, za žrtve poplave, požara ili ko zna koje...

Nekoliko dana nakon što su javnosti prikazali svoju novosagrađenu palatu, od jedanaest hiljada kvadratnih metara, čija je fasada u potpunosti obložena poludragim kamenom oniksom, hrvatski su biskupi pozvali svoje vjernike, kojih je, prema prošlom popisu stanovništva, cirka četiri miliona, da se sljedećih dana, pa sve do presude koja će u Hagu 15. aprila biti donesena u procesima protiv generala...

Prije tačno dvadeset godina, početkom januara 1991., Vasa Pavković, koji je u to vrijeme u „Ninu” bio zadužen za kritiku poezije, objavio je svoju godišnju listu deset najboljih knjiga srpskoga pjesništva. Na njoj se našla i moja knjiga „Uči li noćas neko u ovom gradu japanski“, izdanje sarajevskog „Zadrugara“. Tih je dana i mjeseci već sve bilo jasno i sve je sa nama bilo gotovo, premda još ništa...