Kako jedan gotovo ispovedni tekst, pisan sa setom, u kojem se mešaju tuga i radost prisećanja, u kojem ima kajanja zbog ogrešenja o drugog, u kojem autorka nikad ne vidi sebe u poziciji nekog ko izriče „poslednje istine“, niti svoju „interpretaciju istine“ shvata i saopštava „kao jedino moguću, istinitu i pravu“, već kao imperativ postavlja samo potragu za...