Anonimna prijava
Ukratko, sadržaj jednočinke čija se radnja dešava u Kragujevcu, ali se ovih septembarskih dana mogla odigrati u bilo kom gradu u Srbiji: zbog manjeg broja odeljenja, žena je ostala bez punog fonda časova, obraća se za pomoć mužu koji ima „veze”, zajedno prolaze kroz niz tragikomičnih situacija u lavirintu državnog činovničkog aparata
Glavni junaci:
Poznati muž, Žena, Ženin kolega, Direktor prvi, Direktor drugi, Šef, Šefov šef
U stanu, piju jutarnju kafu...
Žena: Ne znam šta da radim, ostala sam bez 40 odsto časova. Imaću manju platu za 15.000 dinara, a i ovako jedva uspevam da kupim sve što mi treba. Znaš li ti nekog po ovim školama, možeš li nekog da zoveš, mnogima si pomogao...
Poznati muž: Videću šta mogu da uradim...
Istog dana, muž zove Direktora prvog...
Poznati muž: Direktore, šta se to dešava kod vas u školi, žena mi se žali, smanjili ste joj broj časova...
Direktor prvi: Nisam ja, ministar je kriv, smanjio nam je broj odeljenja. Znate, to je u skladu sa ovim aktuelnim reformama u obrazovanju. Zašto ne pozovete mog kolegu, kod njega ima slobodnih časova...
Istog dana popodne, muž telefonom zove Direktora drugog...
Poznati muž: Direktore, čuo sam da imate višak časova, treba mi za ženu, ona je vredna, požrtvovana, odličan profesor, posvećena poslu... Verujem da to možete da sredite, većnik D. mi je rekao sve najbolje o vama, ne bi bilo zgodno da ga ponovo zovem, da mu se žalim...
Direktor drugi: Većnik D. me je hvalio, ne mogu da verujem! Mi smo, znate, u nekom sukobu, ali nema veze, dođite, rešićemo.
Sutradan, Žena kod Direktora drugog...
Žena: Došla sam da se dogovorimo oko ovih časova...
Direktor drugi: Kojih časova, koleginice!? Mi imamo manjak časova, a višak profesora...
Žena zove muža, kaže da je stvar propala, da je informacija o slobodnim časovima koju je dobio od Direktora prvog bila netačna. Muž, iznerviran, odmah zove Direktora prvog...
Poznati muž: Obmanuli ste me, tamo nema slobodnih časova...
Direktor prvi: Nisam vas obmanuo, moj kolega laže, pritisnite ga...
Poznati muž: Znate šta, direktore, pritisnuću ja vas. Dosad sam vas štitio oko izveštaja Agencije za borbu protiv korupcije koja je naložila da podnesete ostavku zato što ste sina zaposlili u školi, više neću. Uostalom, zvaću T. iz ministarstva, pa se vi sa njim objasnite...
Direktor prvi: Zovite koga hoćete, i T. i B., ali nemojte da mi pominjete korupciju, svi direktori zapošljavaju decu kod sebe, takvih slučajeva ima milion...
Istog dana, muž dolazi kod Šefa i priča mu šta se desilo, traži da ovaj urgira...
Šef: Podnesite prijavu, ali anonimnu...
Nezadovoljan odgovorom, muž odlazi kod Šefovog šefa...
Poznati muž: Ovo je prvi haos, niko ne poštuje zakon...
Šefov šef: Kod mene je jutros bila žena kojoj sam zaposlio sina. Nećete verovati zašto je došla... Tražila da joj pozajmim državnu zastavu, ovu iz kabineta! Kaže, ženi sina. Pomogli ste mi jednom, pomozite opet, veliku svadbu spremamo, bio bi greh da nemamo srpsku zastavu, tako mi priča...
Poznati muž: Pa šta ste uradili, jeste li joj dali zastavu?
Šefov šef: Nisam imao kud, toliko je bila navalila... Umotao sam zastavu u neke peškire iz ve-cea i izneo je da niko ne primeti...
Poznati muž: Je li vratila zastavu?
Šefov šef: Na svu sreću, jeste... Ali, zašto ste vi došli, recite...
Poznati muž: Žena mi je ostala bez časova, a čuo sam da u srednjoj školi ima jedno prazno mesto...
Šefov šef: I ima, i nema, kako bih vam rekao... Ima, ali to je mesto rezervisano za koleginicu P. Ta urgencija je išla od ministra, preko državnog sekretara, do mene...
Poznati muž: Znači, ništa...
Šefov šef: Nemojte tako, zvaću Šefa da vam to reši...
Muž ponovo kod Šefa...
Šef: Podnesite prijavu, ali anonimnu...
Kod kuće, uveče, žena telefonom razgovara sa školskim kolegom koji je, takođe, ostao bez časova...
Ženin kolega: Ne znam šta da radim, nemam kome više da se obratim, svi lažu, navodno ima slobodnih časova, ali mene, izgleda, niko neće da primi. Pročulo se... Znate na šta mislim, koleginice... Otkad je počeo ovaj haos, više ne mogu ni sa ženom da spavam...
Žena: Kolega, vaši bračni problemi me ne interesuju, imam i ja svojih...
Sutradan, muž ponovo odlazi kod Šefa, da pokuša još jednom...
Šef: Podnesite prijavu, ali anonimnu...
Pošto je video da nema kud, da njegove „veze” i nisu tako jake, muž odlazi lično kod Direktora drugog...
Poznati muž: Direktore, čuli smo se telefonom, obećali ste da ćete sredite ovo u vezi sa mojom ženom, a njoj ste posle rekli da nemate slobodnih časova... Treba li da zovem većnika D.?
Direktor drugi: Joj, izvinite, nisam znao da je koleginica vaša žena. Imamo časove, ko je rekao da nemamo...
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


