Niče srpski Jerusalim u Valjevu

Valjevo – Malo je bogomolja i hramova u pravoslavnom svetu pod čiji krov u isto vreme može da stane više od 2.000 vernika! Uz Hram Svetog Save na Vračaru, njemu uz rame, uskoro će biti i nova crkva Vaskrsenja gospodnjeg u Valjevu, najveća u ovom delu Srbije i Balkana. Novi hram, kako "Politika" saznaje, počeće sa službom u aprilu ove godine. Još kada je 1992. počela gradnja, bilo je podosta onih koji su se pitali šta će iznemoglom i privredno posrnulom Valjevu toliki verski objekat. Odakle crkvi tolike pare? Čija li će to biti zadužbina, odnosno "spomenik"? Doduše, težeg bogohuljenja nije bilo, ali ni za javnost valjanijeg i konkretnog objašnjenja. Predsednik crkvene opštine Vladimir – Lale Spasojević, koji istovremeno nadzire izgradnju novog hrama, za naš list daje odgovore na ova pitanja:

– Razlozi za zidanje ovako velikog hrama su brojni i nimalo slučajni. Pre svega, jer je u Valjevu poslednja crkva, i to Pokrova presvete Bogorodice, sagrađena u vreme Miloša Obrenovića. Dakle, pre skoro 160 godina. Zbog toga su se članovi inicijativnog odbora saglasili da nova crkva treba da zadovolji potrebe vernika u narednih 100 godina. Bilo je i proročanskih procena, kao što je ona da će dva velika duhovnika sveti Nikolaj Velimirović i otac Justin Popović od Valjeva napraviti verski centar, odnosno, kako su njih dvojica poodavno govorili, srpski Jerusalim i sočivo duhovnosti srpskog naroda. Otac Justin bio je još konkretniji, najavljujući da će se centar duhovnosti sa juga zemlje pomerati ka severu, što se nažalost i dešava zbog poznatih prilika na Kosovu i Metohiji. Uz sve ovo, tada smo očekivali da Valjevo povrati svoju eparhiju, da se ljudi sve više vraćaju crkvi i da postojeća, u vreme velikih verskih praznika, nije u stanju da ispuni svoju misiju. Novi hram istovremeno treba da popuni kićanku brojnih svetinja, među kojima su čuveni manastiri: Jovanja, Lelić, Pustinja, Ćelije, crkva u Brankovini i manastir u Bogovađi – objašnjava Spasojević.

 Gradnja ovog monumentalnog zdanja finansira se sredstvima vernika iz zemlje i dijaspore, prilozima dobrotvora među kojima prednjače valjevski industrijalci braća Vidoje i Vlajko Vujić, Vlada Srbije i opština Valjevo. Kao i prošle, i ove godine se očekuje podrška iz Nacionalnog investicionog plana. Hram, u srpsko-vizantijskom stilu, projektovala je arhitekta Ljubica Bošnjak iz Beograda, njegova dužina je 46, širina 24, a visina 47 metara. Od ukupno šest predviđenih, postavljena su tri pozlaćena krsta i šest zvona. Njegovom izgledu i veličini u međuvremenu imali su priliku da se dive brojni crkveni velikodostojnici, državnici, kulturni i javni radnici. Građevinski radovi povereni su valjevskom preduzeću "Jablanica", dok su za specijalne i posebne detalje zaduženi majstori iz Bajine Bašte.

– Duboko smo svesni da je vreme u kojem živimo i crkvu gradimo u mnogo čemu bremenito i preteško. Međutim, narod, uz manje izuzetke, vrlo pozitivno reaguje i sve više pomaže izgradnju. Zapravo, kako hram raste, na isti način ga prati i njihovo oduševljenje. Gradnja crkve je naša duhovna potreba i iskupiteljsko delo. Davanje priloga crkvi jeste pozajmica Bogu, na koju će on sigurno uzvratiti – veli Spasojević, uz napomenu da će na njenom uređenju i doterivanju imati priliku da ostave traga još brojne generacije vernika, graditelja i dobrotvora. Istovremeno se očekuje da ova prelepa bogomolja uskoro postane i jedno od obeležja grada na Kolubari, koji laganim, ali sigurnim koracima dobija prve i prave obrise srpskog Jerusalima.