Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Recenzije u pomoć

(Na kra­ju se­ri­je tek­sto­va: Ka­ko vred­no­va­ti na­uč­ni rad?)

Ak­tu­el­no pi­ta­nje o pro­ce­ni na­u­ke na­sta­lo je pre sve­ga zbog ne­do­volj­nog osla­nja­nja na na­uč­nu tra­di­ci­ju u kon­stru­i­sa­nju od­go­va­ra­ju­ćih me­ha­ni­za­ma i zbog pre­te­ra­nog en­tu­zi­ja­zma u po­gle­du ta­ko­zva­ne „kvan­ti­fi­ka­ci­je na­uč­nih re­zul­ta­ta“.

Ova­kav pri­stup, iako ne­spor­no mo­ti­vi­san re­al­nom po­tre­bom da se u srp­skoj na­u­ci odvo­ji ži­to od ku­ko­lja, u stvar­no­sti je do­veo do gu­še­nja ži­ta ku­ko­ljem, jer je ume­sto in­si­sti­ra­nja na kva­li­te­tu, kao je­di­ni kri­te­ri­jum „na­uč­ne kom­pe­tent­no­sti“ (ni ma­nje, ni vi­še) po­sta­vio broj ob­ja­vlje­nih ra­do­va.

Ob­ja­vi­ti se, na­rav­no, mo­že sva­šta, a broj ob­ja­vlje­nih ra­do­va ni­ka­da ni­je sta­jao ni u ka­kvoj ve­zi sa kva­li­te­tom na­uč­nog ra­da.

Po­se­ban pro­blem u ta­ko­zva­noj kvan­ti­fi­ka­ci­ji na­uč­nih re­zul­ta­ta le­ži u ne­u­va­ža­va­nju su­štin­ske raz­li­ke iz­me­đu pri­rod­nih i dru­štve­nih na­u­ka. Pri to­me ni­je reč o ne­ka­kvoj po­tre­bi da se kvan­ti­ta­tiv­ni kri­te­ri­ju­mi za ove na­u­ke raz­li­ku­ju, već u či­nje­ni­ci da dru­štve­ne na­u­ke u na­če­lu ni­je mo­gu­će smi­sle­no kvan­ti­fi­ko­va­ti, ni­šta vi­še ne­go što se mo­že kvan­ti­fi­ko­va­ti umet­nost.

Mo­žda je mo­gu­će bro­je­vi­ma me­ri­ti re­zul­ta­te u pri­rod­nim i teh­nič­kim na­u­ka­ma. Pri­me­ra ra­di, kroz broj pa­te­na­ta, uspe­šnih eks­pe­ri­men­tal­nih re­zul­ta­ta ili oba­vlje­nih ko­lek­tiv­nih em­pi­rij­skih is­tra­ži­va­nja. Isto­vre­me­no, ne­mo­gu­će je bro­je­vi­ma me­ri­ti kva­li­tet so­ci­o­lo­ške ana­li­ze, ori­gi­nal­nost ne­či­jih ide­ja o dru­štve­nom ure­đe­nju, ili re­al­ni uti­caj ne­či­jeg ra­da na kre­ta­nje na­u­ke u nje­go­voj obla­sti.

Ne­mo­gu­će je, slič­no to­me, me­ri­ti broj­ka­ma „kom­pe­tent­nost“ ne­kog sli­ka­ra po bro­ju na­sli­ka­nih sli­ka, ili kom­pe­tent­nost ne­kog mu­zi­ča­ra po bro­ju iz­ve­de­nih kom­po­zi­ci­ja. Is­ku­stvo je, šta­vi­še, po­ka­za­lo da u dru­štve­nim i hu­ma­ni­stič­kim na­u­ka­ma ve­li­ki vo­lu­men ra­da če­sto ko­in­ci­di­ra sa pro­seč­nim ili is­pod­pro­seč­nim kva­li­te­tom.

Na­me­ra ovog pri­lo­ga ni­je da kri­ti­ku­je, već da pred­lo­ži re­še­nje. To re­še­nje mo­ra bi­ti na tra­gu na­uč­ne tra­di­ci­je, tj. mo­ra se za­sni­va­ti na pro­ce­ni naj­u­ti­caj­ni­jih i naj­u­gled­ni­jih struč­nja­ka pri­zna­tih od svo­je stru­ke, a ne od ne­ka­kvog ad­mi­ni­stra­tiv­nog apa­ra­ta ko­ji ba­ra­ta broj­ka­ma.

U sva­koj na­uč­noj za­jed­ni­ci tač­no se zna ko su lju­di ko­ji ima­ju me­đu­na­rod­nu pro­pul­ziv­nost, i u sva­koj na­uč­noj obla­sti mo­ra po­sto­ja­ti me­đu­na­rod­ni ele­ment pro­ce­ne.

U sa­da­šnjem si­ste­mu na­uč­na kom­pe­tent­nost se pro­ce­nju­je ne­ka­kvim al­go­rit­mom ko­ji pod­ra­zu­me­va ne­pre­sta­no pi­sa­ni­je i ob­ja­vlji­va­nje po prin­ci­pu što vi­še, to bo­lje.

Pri to­me se otvo­re­no dis­kri­mi­ni­šu ino­stra­ne pu­bli­ka­ci­je, jer se ne bo­du­ju vi­še od do­ma­ćih, što je pra­vi ap­surd. Ko­ri­sti se iz­ve­sna me­đu­na­rod­na li­sta ko­ju po­ne­gde na­zi­va­ju i „Flo­ri­da in­dek­som“, ko­ja ob­u­hva­ta go­to­vo is­klju­či­vo ame­rič­ke ča­so­pi­se.

Ume­sto te me­to­de, bi­lo bi, re­ci­mo, ko­ri­sno vi­de­ti ka­kva je stvar­na kom­pe­tent­nost na­uč­ni­ka u Sr­bi­ji, kroz, re­ci­mo, nji­hov me­đu­na­rod­ni pro­fil.

Efi­ka­snost na­uč­nog ra­da mo­že se pro­ce­nji­va­ti pri­me­nom me­đu­na­rod­nog re­cen­zi­ra­nja. Pri to­me, do­volj­no je, re­ci­mo, da sva­ka na­uč­na usta­no­va obez­be­di re­cen­zi­je ukup­nog ra­da svo­jih za­po­sle­nih na­uč­ni­ka sva­kih pet go­di­na (ak­tu­el­no tra­ja­nje jed­nog pro­jekt­nog pe­ri­o­da za fi­nan­si­ra­nje na­uč­nog ra­da u Sr­bi­ji) od stra­ne ko­le­ga sa re­fe­rent­nih na­uč­nih usta­no­va.

U dru­štve­nim na­u­ka­ma to bi, re­ci­mo, bi­li, po­red uni­ver­zi­tet­skih cen­ta­ra u an­glo­sak­son­skom, ger­man­skom i ro­man­skom sve­tu, spe­ci­ja­li­zo­va­ni in­sti­tu­ti po­put ne­mač­kog Maks Plank in­sti­tu­ta, austrij­skog In­sti­tu­ta za hu­ma­ni­stič­ke na­u­ke ili In­sti­tu­ta za na­pred­ne stu­di­je, ma­đar­skog Ko­le­gi­um Bu­da­pe­sta, če­škog In­sti­tu­ta za in­ter­di­sci­pli­nar­na is­tra­ži­va­nja pri Kar­lo­vom uni­ver­zi­te­tu u Pra­gu itd.

Ove re­cen­zi­je, u na­če­lu, ni­su su­bjek­tiv­ne i ne pi­šu se po na­rudž­bi, jer ta­kva tra­di­ci­ja je ugra­đe­na u struk­tu­ru in­sti­tu­ci­o­nal­nog i mo­ti­va­ci­o­nog okvi­ra za sa­mo ba­vlje­nje na­u­kom. Ta­kve re­cen­zi­je je u naj­ve­ćem bro­ju slu­ča­je­va mo­gu­će do­bi­ti, a nji­ho­va ce­na je sva­ka­ko ma­nja od ce­ne ogrom­nog ad­mi­ni­stra­tiv­nog po­stup­ka ko­ji po­ku­ša­va da na­uč­nu svest i kva­li­tet sve­de u ta­be­le i epru­ve­te.

Re­zul­ta­ti re­cen­zi­ra­nja, upo­re­đe­ni sa re­cen­zi­ja­ma do­ma­ćih ko­le­ga, ta­da bi se, ot­pri­li­ke, uslov­no i ve­o­ma okvir­no, pri­bli­ži­li ne­ka­kvoj iole re­al­noj pro­ce­ni „na­uč­ne kom­pe­tent­no­sti“ is­tra­ži­va­ča.

Ko­nač­no, ključ­nu ulo­gu u or­ga­ni­za­ci­ji re­cen­zi­ra­nja mo­ra­le bi da igra­ju spe­ci­ja­li­zo­va­ne ko­mi­si­je za sva­ku di­sci­pli­nu, uz kon­sul­to­va­nje auto­ra či­ji se rad re­cen­zi­ra. Ta­kvo re­cen­zi­ra­nje ne mo­gu or­ga­ni­zo­va­ti ad­mi­ni­stra­tiv­ni slu­žbe­ni­ci, jer ono ni­je ad­mi­ni­stra­tiv­na stvar, ne­go za­di­re u sam me­ri­tum na­uč­nog raz­vo­ja ko­ji je spe­ci­fi­čan za sva­ku na­uč­nu oblast.

U dru­štve­nim na­u­ka­ma, kvan­ti­fi­ka­ci­ju tre­ba od­ba­ci­ti. Ona ne­ma zna­ča­ja kao po­ka­za­telj na­uč­nog kva­li­te­ta, već is­klju­či­vo kao in­di­ka­tor ne­či­je sna­la­žlji­vo­sti, sprem­no­sti na kom­pro­mi­se i mo­ti­va­ci­je da se što vi­še za­ra­di, a ne da se što kva­li­tet­ni­je ra­di.

Ka­da je reč o pri­rod­nim na­u­ka­ma, moj za­klju­čak je isti ona­kav ka­kav bi tre­ba­lo da bu­de za­klju­čak pri­rod­nih i teh­nič­kih na­uč­ni­ka ka­da je reč o dru­štve­nim i hu­ma­ni­stič­kim na­u­ka­ma: ne znam. Ne­ka pri­rod­nja­ci od­lu­če o na­či­nu vred­no­va­nja pri­rod­nih na­u­ka - to im je stru­ka. A ne­ka „dru­štve­nja­ci“, či­ji je deo ci­vi­li­za­cij­skog kor­pu­sa i Ari­sto­tel - sve­sni nje­go­ve kon­sta­ta­ci­je da ra­zu­man čo­vek zna šta se mo­že me­ri­ti sa ko­li­kom pre­ci­zno­šću - iz­na­đu tra­di­ci­ji pri­me­re­ni­ji na­čin vred­no­va­nja na­uč­nog ra­da.

Na­uč­ni sa­vet­nik, In­sti­tut za me­đu­na­rod­nu po­li­ti­ku i pri­vre­du, Be­o­gra

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.