Sreda, 24.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Telo koje slika

Telo koje slika
Јожеф Нађ у представи "Међучин" са Сесил Лоаје

"Jedne noći stao sam između dva oluka da bih slušao kišu koja je jenjavala,
ali su kapi padale, padale i proizvodile fantastičnu muziku".

Jozef Nađ

PRETPREMIJERA
Preostaje mu još neko vreme dužnosti u Nacionalnom koreografskom centru u Orleanu gde je umetnički direktor, ali sad se desilo nešto radikalno novo u njegovom životu; boravak u Kanjiži više neće biti pauza u radu, imaće gde da stvara bez prestanka. Regionalni kreativni atelje Jožef Nađ, čak i kroz snežne nanose, sve uočljivije doslikava panoramu Kanjiže. Zgrada počasti koju mu ukazuju rodni grad i evropski inicijatori, biće završena decembra 2008, ali već dišu njene manje komore. Kao, recimo, izvanredna probna sala u kojoj je Nađ, pred Božić, pokazao, pretpremijerno, "Međučin"... ono što će publika u Orleanu , Draginjanu, Tuluzu i dugim gradovima Francuske videti u martu i kasnije. Nevidljivi običnom došljaku, u svešteničkoj diskreciji, članovi Nađove trupe (Francuzi i Mađari...) obavljaju poslednje ćutanje pred susret sa publikom. Pravo na prvo gledanje najnovijeg eksperimenta imaju Nađovi drugovi iz detinjstva, umetnički prijatelji, komšiluk i sugrađani. Još uvek najdraža familija. Ovoga puta proširena malobrojnim gostima iz Beograda.

Na iznenađenje svih koji štite umetnikov negovor i odbijanje javnosti, u salu, gde su apotekarski precizno postavljeni brojni, neobični izvori zvuka, ulazi tradicionalno spori Nađ, u crnom, "viševekovnom" odelu. Ako to i nije ono od pre dve decenije, mora da postoji metod kojim vulgarno novi, dva broja veći sako, pretvara u odevni znak sa pričom oblakom sive kose i očima boje Tise. Boje promenljive od doba do doba, od svetlosti do svetlosti. (Sredinom juna, Tisu prekrivaju leptirovi koji će kasnije zalepršati u Nađovim koreografskim minijaturama). Mekih pokreta, misli, sporog srpsko-mađarskog govora, odaje utisak vanvremenjaka koji se slučajno zatekao u pozi onog koji treba da govori. Očekuje se to. A Nađ je, očito nespreman da odgovori bilo čijim očekivanjima, izuzev vlastitim. Sve što nije njegova ideja i u skali njegovih emocija čini ga strancem usred neočekivanog događaja. Pa i kad je sve posvećeno njemu.

Iza prvog izvođenja "Međučina" promovisana je knjiga "Nađove grobnice " Francuskinje Mirjam Blede (prevod Maristele Veličković) u izdanju Klija. Duboko emotivna studija rađena je iz bezbroj vizura. Uključujući i pokušaj da se topografija Nađovog kanjiškog boravišta sagleda iz rakursa infantilnog sentimenta umetnika. Očito veliki poznavalac i obožavalac Nađove umetnosti, Mirjam Blede i sama pokušava da "oživi" nešto od ravničarske atmosfere, detektuje ključne inspirativne kote; groblje, staru stanicu, spomenik Isusu bokseru. Rođen je 1957. u Lenjinovoj, danas Ulici Hunjadi Janoša. Odslužio 15 meseci Titove JNA u Banjaluci. Zanimljivo da je mogućnost umetnosti tela otkrio kao trinaestogodišnjak, na treninzima rvanja. Blede otkriva i prvi zanat mladog Nađa – stolarski, jer otac je želeo da se nastavi porodična tradicija. Ali: "Taj posao sam mrzeo, više sam voleo da umesto toga crtam. Ali u stalnom kontaktu s drvetom, postao sam njime prožet. Sada sam zahvalan ocu, naučio sam kako se grade tavani i krovovi bez gomile greda..."

Da li zato što ga je stid visokoparnih, promotivnih rečenica tek, veliki dečak je ostao iza scene i verovatno se iz plesne ekstaze spuštao natrag, u telo pedesetogodišnjaka.  

"Međučin" je igran u tri termina jer u sali nema mesta za mnogo gledalaca. I upravo ta "nepogodnost" događaju je dala smisao intimnog, ekskluzivnog čina. Četiri plesača (uključujući scenografa Nađa) i četiri muzičara, učestvuju u , kako kaže, krajnje ličnom tumačenju kineske knjige promena – Ji Đingu. Drevni fundament filozofskog i duhovnog, Ji Đing, pokreće Nađa na savršenstvo gestualnog, likovnog, muzičkog tipa. Na, kraju, već duže vreme je Nađov rad nezamisliv bez tog trojstva. S tim što ovim dolaskom u Kanjižu, obelodanjuje da sve više naginje likovnoj umetnosti. Ne čudi onda što se jedna od najlepših scena "Međučina" odvija tako što plesačica Sesil Loaje, u Nađovoj koreografskoj zamisli, postaje telo koje slika. Šakama koje podsećaju na ptičja krila on Sesil pretvara u lebdeću dijagonalu fiksiranu božanstvenim zagrljajem. Umače joj noge u crveno a zatim je povlači tako da na beloj podlozi ostaje trag plesa, čudni znaci koji, valjda, vode pravo u Ji Đing, ili iz njega. Još uvek vitalan, pre svega u filozofiji igre, Nađ lično ulazi u prefinjene, ali izuzetno teške fizičke zahvate, ispisujući začudan koreodramski znakovnik.

Njegova pojavna jednostavnost je superiorna, autoritativna u svom minimalističkom bogatstvu. Fascinira ne samo u performerskom već i u ljudskom smislu. Nađov mir, stvaralačka dovoljnost... vraćaju iz stvarnosne, materijalizovane histerije u  samu bit stvari, u prasmisao i neko zagubljeno, primarno zdravlje. Dok ga prate u ideji postvarenja Ji Đinga, muzičari kao da strepe od glasnih poteza i zvučnih rezonanci koje bi išle iznad Nađove tišine. Audio slika kreće od jedva čujnih brumova i dodira kontrabasa da bi se potom razlila u pitomi zvučni pejzaž kojim se kreće bosonogi Nađ i njegovi suigrači. Nađova koreografija Ji Đinga je simfonija dodira i pokreta; šunjalica Nađ kruži oko velike, nedokučive kineske tajne. Iako u društvu posvećenika, i jedne divne, jednostavne   žene kakva je vibrantna Sesil, Nađ ostaje sam, nepopravljivo sam. Kao što je to bio kao dečak, tako je i sad i tako će biti; čovek ostrvo, ćutljivi princ ravnice, koji ne može bez Tise, svoga mađarskog Nila.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.