Vorhol je bio veoma učtiv
EKSKLUZIVNO
„Uvek volim da ostavim nešto iza sebe”, kaže čuveni islandski umetnik Gudmundur Gudmundson Ero (1932), čija će izložba akvarela, kolaža, serigrafija biti otvorena sutra u 20 časova u galeriji „Haos” u saradnji sa Francuskim kulturnim centrom. Iza sebe Ero će ovog puta ostaviti deo svoje kolekcije kao poklon Muzeju savremene umetnosti i galeriji „Haos”. Likovni opus ovog umetnika čiji nadimak Ero na islandskom znači „sada je tiho”, obuhvata više hiljada slika i kolaža posvećenih velikim tematskim celinama, kao što su rat, naučna fantastika, politička scena, konzumerizam, istorija, seks. Bliski estetici pop-arta i stripa, Eroovi radovi tematski su vezani za ironične prikaze vladara savremene istorije, političku situaciju ili ekonomsku krizu, ali se odnose i na istoriju slikarstva i omaž velikim umetnicima poput Pikasa.
Za izložbu u galeriji „Haos” Ero je odabrao akvarele iz ciklusa „Đavoli i prašina”, serigrafije iz ciklusa „Fatalne žene”, kolaže, kao i radove iz ciklusa „Pikaso u profilu“. Ero kaže da svaka njegova slika počinje kolažom, jer kolaž je original, a slike su kopije kolaža. Eroovi radovi nalaze se u muzejskim kolekcijama Pariza, Njujorka, Madrida, Rejkjavika… Izlagao je sa najvećim imenima poput Dišana, Maksa Ernsta, Đakometija, Man Reja, Botera… U pariskom Boburu sledeće godine biće priređena retrospektivna izložba Eroovih kolaža.
Vaše su slike ironične hronike sadašnjice…
– Politička scena i njeni akteri oduvek su bili moja inspiracija. Boravio sam nedavno na Tajlandu i video da oni samo slikaju hramove i religiozne motive. Njihove slike nemaju ništa sa današnjim vremenom. Na mojim platnima sada možete, na primer, da vidite braću Liman čije su banke doživele krah i tako osiromašile na hiljade ljudi širom sveta. U Madridu sam ovih dana izložio jedno veliko platno koje se zove „Bog blagoslovi Bagdad”, kao asocijacija na čuvenu rečenicu „Bog blagoslovi Ameriku”. To je slika koja je inspirisana situacijom u Iraku.
Ko su žene ratnici na Vašim slikama?
To su žene koje su naoružane i bore se za svoja prava. Pre neki dan u Francuskoj su bile velike demonstracije žena koje su se borile da imaju iste plate kao i muškarci. Žene na mojim platnima drže oružje da bi se branile i od seksualnog kriminala i ostalih zala koja mogu da ih snađu i obesprave u ovom savremenom svetu.
Kako se sećate američkih popartista sa kojima ste se družili?
Ja sam šezdesetih godina prošlog veka bio već u Parizu i pripadao sam grupi figurativaca. Tada je u Parizu bilo veoma popularno apstraktno slikarstvo i bilo je veoma dobrih apstraktnih umetnika. Međutim, činilo mi se da u Parizu ljudi nisu ljubazni sa strancima i uopšte sa drugim ljudima. Ako bi došao kod nekog u studio, neko bi možda rekao da ga imitiram. Tako smo se mi figurativci više približili pop artistima u Americi. Kada sam otišao u Njujork, upoznao sam i Vorhola, i Raušenberga, Rozenkvista. Svako veče smo pravili žurke. Tada je sve bilo jeftino. Na pijaci bismo za deset dolara kupili deset jastoga i uz galon vina priređivali odlične večere. Trošili smo 100 dolara mesečno što je za današnje mlade ljude naravno nemoguće. Boravio sam u Vorholovom čuvenom studiju „Fabrika”. Sećam se Vorhola kao veoma učtivog čoveka.
Koja je razlika između američkog pop-arta i onoga koji prepoznajemo kao Eroov pop-art?
Pripadam grupi umetnika bliskih narativnoj figuraciji. Prošle godine imali smo izložbu u pariskom Gran Paleu i ja sam tada rekao da pop-art čine tri slova i tri elementa: jedna ruka, jedna glava i jedna voćka. Za tri elementa potrebna su tri minuta da ih pogledate. Kod narativne figuracije, slike su malo raspričanije, ima više likova i detalja, složenija je kompozicija. Figurativna umetnost sazdana je od 17 slova i potrebno je 17 minuta da pogledate takav rad!
Rođeni ste na Islandu. Šta je vikinško u Vama?
Svakako potreba da stalno putujem. U mom slučaju to je relacija Pariz–Tajland–Španija, gde imam kuću na moru među stenama. Tamo nemam ni telefon ni internet. I to je moje omiljeno mesto jer je tiho.
Koje slavne ličnosti imaju Vaše slike?
Između ostalih, to su Džek Nikolson i sada mnogo spominjani Roman Polanski.
Marija Đorđević
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


