Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Erosove suze

Erosove suze
Са изложбе „Еросове сузе”: „Жена у таласима” Гистава Курбеа

Specijalno za „Politiku” iz Madrida

Početkom jeseni u vodećem privatnom madridskom muzeju Tisen Bornemiza otvorena je izložba Erosove suze, čiji osnovni koncept jeste Eros u umetnosti. Paralelno, u poznatoj galeriji madridske štedionice Caja Madrid, nalazi se druga postavka, kao kontrapunkt prvoj, posvećena Tanatosu.

Izložba Erosove suze (koja broji više od 120 slika, skulptura, fotografija i video-zapisa, nadahnutih ljubavnim ekstazama, olujama strasti i žudnje, kao i mračnim predmetima želja), nosi naziv po istoimenom eseju francuskog pisca Žorža Bataja (1897–1962). Koncepcijski izložba prati poglavlja Batajove knjige, prikazujući sve oblike želje i strasti iz muške i ženske vizure, hetero i homo ljubavi, egzibicionizma i voajerizma, sadizma, mazohizma i savremenog fetišizma. Mit o Erosu dočaran je uz pomoć romantičarskih vizija i perspektive simbolista i ekspresionista, ali i nadrealista i autora savremenih tendencija, ali, uvek u dijalogu sa renesansnim i baroknim shvatanjem jedne od velikih tema u svetskoj umetnosti.

Izložbu otvara Man Rejov readymade „Suze“, a potom sledi prvo poglavlje kroz motiv, ne toliko Adama i Eve, koliko za savremene umetnike i fotografe više inspirativnog odnosa Eve i zmije, ovekovečene kroz fotografije Ričarda Avedona – gde je u krupnom planu obnažena Nastasja Kinski s velikom obmotanom zmijom oko sebe, ili najnoviji fotoprikaz Rejčel Vejz iz objektiva Džejmsa Vajta, koja sakriva svoje telo zmijskim, u kontrapunktu sa renesansnim viđenjem prvobitnog greha – slikom Adama i Eve i ispreprečene im zmije odslikane kičicom Đanbatista Tijepola. Sledeće poglavlje je posvećeno Veneri, od „Žene u talasima“ francuskog realiste Gistava Kurbea ali i Maltorpove fotografije Peti Smit, do neverovatne ženske skulpture u potpuno tantrističkoj pozi, autora Marka Kvina, pod nazivom „Ekstaza“, koja začuđuje svojom dinamikom i živošću.

Treći deo posvećen je mitološkim bićama, kao što su sfinge i sirene, koje su kroz istoriju umetnosti simbolizovale žensku fatalnost ali i mističnost. Zatim sledi poglavlje posvećeno svetom Sebastijanu, vrlo čestom slikarskom motivu u renesansi i baroku. Ovaj svetac prisutan je kroz skulpturu Berninija, ali i platna Bronzina, Ribere i Moroa. Zbog svog savršeno izvajanog tela, koje isijava erotičnost, iako je u okovima, lik svetog Sebastijana vremenom će postati prava umetnička gej ikona. Nasuprot njemu, data su viđenja Andromede sa platna Rubensa (u kojoj je Persej oslobađa), zatim Gistava Kurbea, i na kraju Dalija. Sledi tema iskušenja svetog Antonija, koga, usred pustinje, savladavaju bludne želje i porivi. Tom pričom su se bavili mnogi, a na ovoj postavci ovekovečen je kroz avangardne i nadrealne prizme Pikasa, Dalija i Antonija Saure, ali i Sezana. Tako sveti Sebastijan i Andromeda predstavljaju, na simboličan način, dve verzije erotizma, mušku i žensku, hrišćansku i pagansku, dominirajuću i potčinjavajuću.

(/slika2)A za kraj prvog dela izložbe ostavljen je večan i dugoočekivani poljubac, kao najromantičniji spoj dva bića u ekstazi, u želji da postanu jedno: glavni eksponati su Munkova slika „Poljubac“, pop rad Endija Vorhola istoimenog naziva iz filma Bele Lugošija (iz 1963. godine), Rodenovo skulpturalno viđenju poljupca „Isusa Hrista i Marije Magdalene“ i skoro vampiroidni i kanibalistički poljubac-ugriz koji prikazuje video-rad savremenog umetnika Bila Viole.

Deo posvećen Tanatosu, u galeriji Caja Madrid, za razliku od prvog, daje erotizovanu viziju smrti. Promišlja smrt iz dvostruke perspektive: eufemizovanu – kao sestru sna i zastrašujuću – kroz lobanje i skelete. Ta slatka smrt, koja ophrva telo, data je kroz viđenja pastira Endimona koji traži od Zevsa večni san, ali i kroz uspavanog Dejvida Bekama u objektivu Sema Tejlora Vuda, odnosno u ženskom obličju Kleopatre (u interpretacijama Man Reja i Dalija) i Ofelije, koja se rastvara u vodi. Međutim, strašna, alegorijska i crna smrt je prikazana kroz skelet Marije Magdalene, ili Marije pokajnice (u radu Marine Abramović), ali i kroz smrtne plesove Salome s glavom Jovana Krstitelja, te kroz borbu Davida i Golijata, gde motiv odsečene glave ima višestruku ulogu: kao trofej u lovu, kao predmet promišljanja, sveta relikvija i seksualni fetiš (na fotografijama Sindija Šermana).

U skoro narativnom tonu, smela i intrigantna izložba Erosove suze prolazi kroz sve asocijacije koje Eros u sebi sadrži – od nevinosti do iskušenja, zatim od potčinjavanja do strasnih uzdaha, od potpunog predavanja do skoro neutoljive proždrljivosti u ljubavnom zanosu. Ona, neminovno, sadrži i mračnu stranu pohote ovaploćenu u drugom delu, kroz Erosov antipod – Tanatos. Eros tako postaje metafora za zanosnu i idiličnu Veneru, ali i zavodljivu i skoro transgresivnu Nastasju Kinski, u telima koja su u agoniji, ili u ispovednim činovima do potpuno ogoljenih i dekaptiranih tela.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.