Subota, 13.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
IN­TER­VJU: prof. dr MI­LAN RAS­PO­PO­VIĆ

Beogradski biseri

Na­še ra­stan­ke su pra­ti­le re­či: od­la­zi­mo da na­sta­vi­mo uspe­šno to što smo za­po­če­li u Ma­te­ma­tič­koj gim­na­zi­ji, ona će nam bi­ti osnov­na re­fe­ren­ca u na­uč­noj bi­o­gra­fi­ji i oče­kuj­te naš po­vra­tak
Beogradski biseri

Za uče­ni­ke prof. dr Mi­la­na Ras­po­po­vi­ća mo­že­mo re­ći da su „bi­se­ri ra­su­ti po ce­lom sve­tu”. U vru­ćoj sto­li­ci di­rek­to­ra on je pro­veo naj­du­že od svih – 31 go­di­nu i za to vre­me su ga pret­po­sta­vlje­ni 12 pu­ta po­zi­va­li da, ume­sto ta­ble s nat­pi­som Ma­te­ma­tič­ka gim­na­zi­ja u Be­o­gra­du, sta­vi no­vu s dru­ga­či­jim na­zi­vom. Isto to­li­ko pu­ta ih je od­bio sa­ču­vav­ši ime ško­le ko­ja je vi­še od ma ko­je pro­sla­vi­la ovu ze­mlju.

Ni­je bro­jao ko­li­ko je svo­jih bli­sta­vih đa­ka is­pra­tio u be­li svet, sa­mo ih na ce­nje­nom Ber­kli­ju u zva­nju re­dov­nog pro­fe­so­ra pre­da­je osam!

Šta se, naj­pre, po­mi­sli­li sa­znav­ši da je sed­mo­ro uče­ni­ka Ma­te­ma­tič­ke gim­na­zi­je pri­mlje­no na stu­di­je u Kem­bri­džu?

Vest meni­je iz­ne­na­di­la, to se mo­glo oče­ki­va­ti s ob­zi­rom na zna­nje na­ših uče­ni­ka. Da je ve­ći broj uče­ni­ka po­la­gao pri­jem­ni is­pit, ima­li bi­smo i ve­ći broj po­la­zni­ka na tom pre­sti­žnom uni­ver­zi­te­tu. Pre de­se­tak go­di­na po­sto­jao pred­log po­zna­tih pro­fe­so­ra s Kem­bri­dža da uče­ni­ci Ma­te­ma­tič­ke gim­na­zi­je ne po­la­žu pri­jem­ni is­pit, ne­go da se di­rekt­no upi­su­ju (što bi bio je­di­ni iz­u­ze­tak). Ni­su ret­ka ni pi­sma u ko­ji­ma pred­sed­ni­ci is­pit­nih ko­mi­si­ja s po­zna­tih uni­ver­zi­te­ta za­hva­lju­ju i če­sti­ta­ju ško­li.

Ka­ko ste se ose­ća­li ka­da ste kao di­rek­tor naj­bo­lje đa­ke is­pra­ća­li u be­li svet?

Is­pu­nja­va­la su me ose­ća­nja i ža­lo­sti i ra­do­sti, pro­že­ta na­dom. Ža­lost, obič­no, pra­ti sva­ki ra­sta­nak. Zna­ju­ći da će obo­ga­ti­ti svo­je zna­nje i ostva­ri­ti sno­ve u po­volj­ni­jim uslo­vi­ma, bi­la je osno­va mo­je ra­do­sti. U ve­ro­va­nju da će se jed­nog da­na vra­ti­ti i svo­jim zna­njem i is­ku­stvom una­pre­di­ti na­še dru­štvo, gra­di­la se mo­ja na­da. Na­še ra­stan­ke su pra­ti­le re­či: od­la­zi­mo da na­sta­vi­mo uspe­šno to što smo za­po­če­li u Ma­te­ma­tič­koj gim­na­zi­ji, ona će nam bi­ti osnov­na re­fe­ren­ca u na­uč­noj bi­o­gra­fi­ji i oče­kuj­te naš po­vra­tak.

Ko­li­ko ih je do sa­da oti­šlo? U ko­je ze­mlje naj­vi­še?

Na škol­skom saj­tu na­la­ze se osnov­ni po­da­ci za oko 200 biv­ših uče­ni­ka (broj se stal­no uve­ća­va). Ra­su­ti su po ce­loj pla­ne­ti: naj­vi­še ih ima u SAD, Ka­na­di, Austra­li­ji, En­gle­skoj, Ne­mač­koj, a u po­sled­nje vre­me i u Švaj­car­skoj. Pro­ce­nju­je se da je za 44 go­di­ne po­sto­ja­nja Ma­te­ma­tič­ke gim­na­zi­je u svet oti­šlo iz­me­đu 350-400 uče­ni­ka. Oko 100 su dok­to­ri na­u­ka, ne­ko­li­ko de­se­ti­na ima zva­nje pro­fe­so­ra uni­ver­zi­te­ta. Ima­mo biv­šeg uče­ni­ka (Zo­ran Ha­dži­ba­bić) ko­ji je uče­stvo­vao u na­uč­nom pro­jek­tu či­ji je glav­ni no­si­lac do­bit­nik No­be­lo­ve na­gra­de (Vol­fgang Ke­ter­le). Za­ni­mljiv je po­da­tak da je na­ša uče­ni­ca Ve­sna Ka­del­burg (sa­da pro­fe­sor u Kem­bri­džu) vo­đa en­gle­ske eki­pe mla­dih ma­te­ma­ti­ča­ra na me­đu­na­rod­nim olim­pi­ja­da­ma.

Da li ste im po­vre­me­no pi­sa­li ili ih te­le­fo­nom po­zi­va­li?

Mo­ji kon­tak­ti s biv­šim uče­ni­ci­ma ima­ju po­ro­dič­ni ka­rak­ter, u tu ve­zu su uklju­če­ni kćer­ka Ja­dran­ka i sin Zo­ran, čak i unu­ka Iva, stu­dent Elek­tro­teh­nič­kog fa­kul­te­ta. Svi su bi­li uče­ni­ci Ma­te­ma­tič­ke gim­na­zi­je.

Ko­je su, naj­če­šće, raz­lo­ge za od­la­zak na­vo­di­li? S ka­kvim su se obe­ća­njem ra­sta­ja­li?

Raz­lo­zi od­la­ska ni­su sa­mo ma­te­ri­jal­ne pri­ro­de. Ta­len­ti su, po pra­vi­lu, po­seb­ne lič­no­sti, vi­še mi­sle ne­go što go­vo­re, od­li­ku­je ih skrom­nost i za­ne­se­nost u ostva­ri­va­nju vla­sti­tih sno­va, ide­ja i ci­lje­va. Ma­te­ri­jal­no bo­gat­stvo za njih je spo­red­no. Oštro za­pa­ža­ju prav­ne, so­ci­jal­ne, eko­nom­ske i dru­ge ne­prav­de, ali to jav­no ne is­po­lja­va­ju. Sto­ga u nji­ho­vom od­la­sku ima i ele­me­na­ta pro­te­sta.

Vi­še od 30 go­di­na (ne)sve­sno se pra­vi ge­ne­ra­cij­ska dis­kri­mi­na­ci­ja: ta­len­to­va­ni fud­ba­le­ri ili ko­šar­ka­ši ima­ju mo­guć­no­sti da se pre 25. go­di­ne use­le u dvo ili tro so­ban stan (ku­plje­nim pa­ra­ma klu­ba). Ko­li­ki je broj ta­len­to­va­nih ma­te­ma­ti­ča­ra, fi­zi­ča­ra, he­mi­ča­ra, bi­o­lo­ga, mu­zi­ča­ra, umet­ni­ka, prav­ni­ka, eko­no­mi­sta, ko­ji­ma je to omo­gu­će­no? Me­ni ni­je po­znat ni­je­dan slu­čaj, ne uzi­ma­ju­ći u ob­zir ro­di­telj­sku po­moć! Da li je to pra­ved­no?

U raz­do­blju 1960–2010. odr­ža­no je oko 100 me­đu­na­rod­nih olim­pi­ja­da iz ma­te­ma­ti­ke, fi­zi­ke i pro­gra­mi­ra­nja. Ko­li­ko je me­ni po­zna­to, sa­mo je­dan no­vi­nar je pra­tio Olim­pi­ja­du mla­dih ma­te­ma­ti­ča­ra u Pe­kin­gu na raz­me­đi dva ve­ka. Sma­tram da me­dij­ska pa­žnja mo­ra da se usme­ri na one ko­ji su kre­nu­li pu­tem Ni­ko­le Te­sle, Mi­haj­la Pu­pi­na, Mi­lu­ti­na Mi­lan­ko­vi­ća...

Zna li se, uop­šte, ko­li­ko je lju­di s vi­so­kom ško­lom, pa i na­uč­nim zva­njem, na­pu­sti­lo ovu ze­mlju?

Ne­po­vra­tan od­la­zak naj­da­ro­vi­ti­jih vi­so­ko­ško­la­ca i sred­njo­ško­la­ca po­stao je to­li­ko ozbi­ljan da ga mo­že re­ša­va­ti sa­mo dr­ža­va. Ni­je nam po­znat ta­čan broj onih ko­ji su na­pu­sti­li ze­mlju po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta: go­vo­ri se od 100.000 do 500.000. To je su­vi­še gru­ba pro­ce­na, ko­ja sa­ma po se­bi go­vo­ri o na­šem od­no­su pre­ma da­toj po­ja­vi.

Ka­ko bi­ste, u ra­zum­nim gra­ni­ca­ma, za­dr­ža­li naj­da­ro­vi­ti­je svr­še­ne vi­so­ko­škol­ce (a i sred­njo­škol­ce) da ne odu?

U re­ša­va­nje da­tog pro­ble­ma, od ko­jeg za­vi­si na­ša bu­duć­nost, neo­p­hod­no je ne­po­sred­no uklju­či­ti tri mi­ni­star­stva – za di­ja­spo­ru, pro­sve­tu i na­u­ku – po­ve­za­ti ih sa uni­ver­zi­te­ti­ma, fa­kul­te­ti­ma, na­uč­nim in­sti­tu­ti­ma i ško­la­ma. Na osno­vu to­ga na­pra­vi­ti ba­zu po­da­ta­ka, u po­čet­ku za 1.000 po­je­di­na­ca i po­če­ti po­je­di­nač­ne raz­go­vo­re o mo­guć­no­sti­ma po­vrat­ka u do­mo­vi­nu i ob­li­ci­ma sa­rad­nje.

Ka­ko od­la­zak mla­dih u dru­ge ze­mlje sve­sti na ra­zum­nu me­ru i uči­ni­ti da taj pro­ces ima po­vrat­ni ka­rak­ter?

Naj­kra­će: pred­u­ze­ti iste ko­ra­ke ko­je či­ne i bo­ga­te ze­mlje, ali u su­prot­nom sme­ru. Obez­be­di­ti po­volj­ni­je ži­vot­ne i rad­ne uslo­ve u sop­stve­noj ze­mlji. Tre­ba ima­ti na umu da se ula­ga­nje u zna­nje naj­vi­še is­pla­ti: to je in­ve­sti­ci­ja u bu­duć­nost.

Stan­ko Sto­jilj­ko­vić

-------------------------------------------------------

Is­po­vest: Mi­ha­i­lo Ču­bro­vić

Go­di­ne uče­nja (i lu­ta­nja)

Sva­ka­ko ste već za­pa­zi­li: mi­ni­star Bo­ži­dar Đe­lić ne pro­pu­šta pri­li­ku da po­me­ne Mi­ha­i­la Ču­bro­vi­ća ko­ji je la­ne, u 23. go­di­ni, kao pr­vo­pot­pi­sa­ni ob­ja­vio na­uč­ni čla­nak u ugled­nom ča­so­pi­su „Sa­jens”. Za­što se mla­dić ko­jem pro­ri­ču svet­sku sla­vu opre­de­lio za ču­ve­ni Lo­ren­cov in­sti­tut u Laj­de­nu (Ho­lan­di­ja)?

(/slika2)– U ino­stran­stvo sam oti­šao da bih ra­dio u gru­pi Ja­na Za­ne­na na pro­ble­mi­ma kvant­nih kri­tič­nih po­ja­va. To je uobi­ča­je­ni sled do­ga­đa­ja: pr­vo se opre­de­li­te za oblast u ko­joj že­li­te da ra­di­te, a on­da po­tra­ži­te do­bru gru­pu ko­ja se tom ob­la­šću ba­vi – ob­ja­šnja­va Mi­ha­i­lo Ču­bro­vić.

Da­kle, od­la­zak iz ze­mlje je sa­mo po­sle­di­ca in­te­re­so­va­nja za od­re­đe­nu oblast i tra­že­nja što bo­lje gru­pe. Fi­zi­ka da­nas uklju­ču­je broj­ne di­sci­pli­ne, sva je pri­li­ka da će se u ve­ći­ni slu­ča­je­va is­po­sta­vi­ti da oda­bra­na gru­pa ni­je u Sr­bi­ji.

Na­uč­ni raz­voj je, uop­šte­no go­vo­re­ći, po­ve­zan i sa eko­nom­skom sna­gom dr­ža­ve, pa je naj­ve­ća ve­ro­vat­no­ća da se ode u ne­ku od raz­vi­je­nih ze­ma­lja, ali tu ima iz­u­ze­ta­ka. Po­ne­kad se i u ne ta­ko raz­vi­je­nim ze­mlja­ma mo­gu na­ći gru­pe ko­je su u svo­joj obla­sti me­đu naj­bo­lji­ma na sve­tu.

Mi­slim da je, sva­ka­ko, ra­no raz­mi­šlja­ti o po­vrat­ku ne­ko­gako tek spre­ma dok­to­rat. Da bi se mno­go na­u­či­lo, po­treb­no je ra­di­ti s ra­znim lju­di­ma, na ra­zno­li­kim pro­ble­mi­ma, pa pre­ma to­me i u vi­še in­sti­tu­ta, u vi­še ze­ma­lja. Tek ka­da čo­vek po­sta­ne sa­mo­sta­lan is­tra­ži­vač bu­de mu, či­ni mi se, sve­jed­no gde se na­la­zi. Ta­da je mo­gu­će opre­de­li­ti se za traj­no rad­no me­sto, za ko­je vi­še ni­je bit­no gde je jer su kon­tak­ti već us­po­sta­vlje­ni, a put da­ljeg ra­da ja­san.

Kao te­o­re­ti­čar, imam sre­će da mi ni­su po­treb­ni po­seb­ni rad­ni uslo­vi: sa­mo sto, har­ti­ja, olov­ka, pri­stup li­te­ra­tu­ri i ra­ču­na­ri. Sve to po­sto­ji u sva­kom in­sti­tu­tu, pa i kod nas. Eks­pe­ri­men­ta­to­ri su u dru­ga­či­jem po­lo­ža­ju, po­treb­na im je sa­vre­me­na apa­ra­tu­ra ko­je kod nas če­sto ne­ma.

Što se ti­če te­me mog ba­vlje­nja na­u­kom u Sr­bi­ji, to je ne­mo­gu­će pred­vi­de­ti: po­što se, ka­ko re­koh, ne tre­ba vra­ća­ti dok se ne za­vr­še „go­di­ne uče­nja” i „go­di­ne lu­ta­nja”, a one za me­ne tek po­či­nju. Ko zna na če­mu ću ta­da ra­di­ti?

U Ho­lan­di­ju sam oti­šao u fe­bru­a­ru 2009.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.