Ponedeljak, 15.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

"Hamze" ubijale srpske zarobljenike

"Hamze" ubijale srpske zarobljenike
Доказ злочина: снимак заробљеног Радета Рогића и припадника "Хамзи" Теофика ал Хадрија (Фотодокументација ,,Политике")

BANjALUKA, 11. avgusta – Što se više pere, gavran je sve – crnji.

U ovu izreku je doskorašnji službenik banjalučke kancelarije Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Milorad Pribićević sažeo pokušaje generala Atifa Dudakovića da uveri i sebe i javnost da nije odgovoran ni za jedan ratni zločin. "Kamo sreće da je u pitanju samo ubistvo jednog zarobljenog Srbina u okolini Dvora na Uni. Nažalost, lista ratnih zločina Petog korpusa bošnjačke Armije BiH, kojim je komandovao Dudaković, mnogo je duža" – počinje svoje kazivanje Milorad Pribićević. "Veritas" je, nastavlja Pribićević, poodavno došao do video-snimka ubistva četvorice ratnih zarobljenika: Mirka Devetaka, Rade Stambolije, Pere Boromise i Dušana Bašića, pozadinaca 33. brigade Banijskog korpusa vojske nekadašnje Republike Srpske Krajine.

Oni su, objašnjava Pribićević, 4. avgusta 1995. godine pali u ruke specijalnoj jedinici "Hamze", koja je delovala u sastavu 505. brigade iz Bužima. Tog dana, u borbama sa jedinicama Banijskog korpusa, na teritoriji Hrvatske, poginuo je komandant 505. bužimske brigade Izet Nanić. Komandu nad ovom jedinicom preuzeo je Sead Jusić. "Ova jedinica Petog korpusa Armije BiH zarobila je Devetaka, Stamboliju, Boromisu i Bašića na Suvoj međi, u Hrvatskoj. Na početku snimka vide se njih četvorica okružena svojim dželatima. Na kraju video-zapisa su njihova beživotna tela", navodi Pribićević.

To što tela Mirka Devetaka, Rade Stambolije, Pere Boromise i Dušana Bašića ni do danas nisu nađena i predata njihovim porodicama za Milorada Pribićevića znači samo jedno – komande Petog korpusa i 505. bužimske brigade, kao i civilna vlast Federacije BiH, svojski se trude da prikriju svoja nedela.

Istovetna sudbina zadesila je i zastavnika Vojske Republike Srpske Radeta Rogića iz Sanskog Mosta. Njega su "Hamze" zarobile 16. septembra 1995. godine u Gudavcu kod Bosanske Krupe. Rogićevo zarobljavanje i likvidaciju "Hamze" su, takođe, snimile.

Rogića je likvidirao mudžahedin Teofik al Harbi iz Sudana. On je 1992. preko Hrvatske došao u Bihać. Al Harbi je posle rata u Bihaću osnovao kancelariju Visokog saudijskog komiteta, a posle toga je u ovom gradu držao apoteku "Una lek". Sa suprugom Bošnjakinjom i decom 2001. godine se iselio u Saudijsku Arabiju.

Na snimku se vidi kako "Hamze" najpre šamaraju Rogića, zatim ga jedan vojnik vuče za kosu prema zemlji i udara iza uveta. Istovremeno, čuje se povik: "Tu ga seci! Tu ga seci!"

Posle toga u kadru je Teofik al Hadri koji Rogiću naređuje da viče: "Alahu ekber!" Sledeći kadar prikazuje Al Hadrija kako Radeta Rogića vuče za kosu da pokaže svoje nedelo – telo svoje žrtve sa rezovima preko čela, usta i vrata. "Ej, ubili ga, j.... li mu nanu njegovu", odjekuje glas jednog od "Hamza". Umesto odgovora, Teofik al Hadri ustaje i sa rukama podignutim prema nebu uzvikuje "Alahu akber".

Ni telo Rade Rogića, saznajemo od službenika Kancelarije za traženje nestalih lica Republike Srpske Milana Ivančevića, nije nađeno. I u ovom slučaju, veli Ivančević, federalna strana krijući posmrtne ostatke pokušava da sakrije ratni zločin. Kao što krije i ratni zločin, počinjen po naređenju Atifa Dudakovića kod motela u Bosanskom Petrovcu. "Imamo izjavu jednog Bošnjaka, čiji identitet brižljivo čuvamo, koja tereti generala Dudakovića za streljanje grupe od 26 zarobljenih Srba, civila. Svedok tvrdi da je Dudaković naredio svojim pratiocima da ubiju zarobljenike. Dok su ih oni kosili rafalima, Dudaković je kroz prozor motela sve to mirno posmatrao", objašnjava Ivančević.

Treba li uopšte reći da su i tela streljanih kod petrovačkog motela izmeštena i da još nisu nađena? "O razmerama zločina na zapadnokrajiškom ratištu svedoči i podatak da još tragamo za 800 tela Srba, koji se vode na spiskovima nestalih. Nepobitno smo utvrdili da je od tog broja 180 tela izmešteno i sakriveno", predočava zvanične podatke Milan Ivančević.

Kako posle svega ovoga shvatiti reči generala Atifa Dudakovića da je "ironičan vapaj nad jednim ubijenim srpskim vojnikom, pored hiljada proteranih i ubijenih civila"? Naravno, pod hiljadama proteranih i ubijenih on podrazumeva Bošnjake.

O progonu više od 146.000 Srba iz Bihaća, Bosanskog Petrovca, Bosanskog Grahova, Ključa, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta, Drvara, Glamoča i drugih zapadnokrajiških opština, ubijanju civila i ratnih zarobljenika, Atif Dudaković nije ni slova prozborio. Kao da su oni u leto i početkom jeseni 1995. godine bežali od glasne muzike, a ne od terora ydruženih snaga Petog korpusa Armije BiH, trupa Hrvatskog veća odbrane i regularnih jedinica vojske Republike Hrvatske.

--------------------------------------------------------------------------

Pod Mladićevom komandom

Atif Dudaković je rođen 1954. godine u Orahovi, kod Gradiške. Završio je srednju vojnu školu, a zatim Vojnu akademiju, smer artiljerija. Do 1991. godine službovao je u Zadru, odakle se sa jedinicama tadašnje Jugoslovenske narodne armije najpre povukao u Zemunik a odatle odlazi u Kninski korpus gde je komandovao artiljerijom. U to vreme, na čelu Kninskog korpusa bio je general Ratko Mladić. Zbog  učešća u ratnim dejstvima protiv Zbora narodne garde, Hrvatska ga je optužila za ratne zločine. Osim toga, u Hrvatskoj je osumnjičen za organizovanje likvidacije komandanta 101. brigade Hrvatskog veća odbrane generala Vlade Šantića.

Optužnica je ostala u fioci hrvatskog tužilaštva, jer je, tada major, Atif Dudaković u proleće 1992. godine otišao u Bihać i priključio se Armiji BiH. U Bihaću je najpre bio u Opštinskom štabu Teritorijalne odbrane, zatim postaje komandant 502. brigade, a od 1993. komandovao je Petim korpusom. Posle rata je bio načelnik Zajedničke komande Vojske Federacije BiH. Penzionisan je u činu divizijskog generala.
Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.