Nedelja, 14.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Desant sa Ridžijusa

Desant sa Ridžijusa
Аутор Новица Коцић

Ze­znu­la me „cr­ve­na mu­nja”. Ni­je pla­nu­la u sre­du kad sam za­ver­glao. Sa­mo pre­vr­nu­la oči­ma i tu­žno puć­nu­la, kao pre­hla­đe­na ažda­ja: „Khr­rr-uahr­rr...” Utvr­dio sam da je to te­ško sta­nje po­sle­di­ca pra­znog re­zer­vo­a­ra, hro­nič­ne bo­le­sti ko­ja mi „ju­gi­ća”mo­riveć me­se­ci­ma. I si­lom pri­li­ka ušao u auto­bus za Groc­ku. Po­žu­rio da po­mog­nem te­ta-Ne­ni i te­ča-Slav­če­tu da sku­va­ju slat­ko od ja­go­da...

Kao uz­o­ran gra­đa­nin, kar­tu u jav­nom pre­vo­zu uvek pla­ćam, ali u tri slu­ča­ja – ni­po­što: ako šo­fer pu­ši za vo­la­nom, ako je gu­žva­njac to­li­ki da su put­ni­ci sle­plje­ni u in­te­gral­ni or­ga­ni­zam i ne mo­gu da se raz­dvo­je ni kad se otvo­re vra­ta, i uko­li­ko „mi­o­mi­ri­si” zbog za­blin­di­ra­nih pro­zo­ra u vo­zi­lu na­sto­je da oba­le sve pri­sut­ne. Obič­no je is­pu­njen bar ne­ki od ovih uslo­va za šverc, a u „tri­stot­ki” su is­pu­ni­li sva tri, pa mi je sa­vest bi­la mir­na što ni­sam pla­tio vo­žnju. Opu­stio sam se i na za­ma­glje­nom sta­klu pr­stom po­čeo da crt­kam iz­du­že­ne fi­gu­ri­ce van­ze­ma­lja­ca i pi­ska­ram nji­ho­ve čud­ne di­ja­lo­ge. To ra­dim kad god sam ugro­žen. Ta­ko re­ći – od­ma­le­na.

Hip­no­ti­sa­lo me do­bo­va­nje ki­šnih ka­pi. Bus pi­či, a ja na pro­zo­ru sli­ku po sli­ku iša­rah či­tav na­uč­no­fan­ta­stič­ni strip „De­sant sa Ri­dži­ju­sa”. Kao, sa te da­le­ke ga­lak­si­je do­la­ze po­se­ti­o­ci, zva­ni Saj­ber Ri­dže Kon­tro­lo­ri. Ma­li su, nor­mal­no, ze­le­ni, flu­o­re­scent­ni, u pr­sti­ći­ma im la­ser­ska pen­ka­la, no­se de­tek­to­re ul­tra­lju­bi­ča­stog zra­če­nja i u prat­nji An­dro­id-Pan­du­ra na­o­ru­ža­nih do ka­ci­ge ske­ni­ra­ju nas, Ze­mlja­ne. Tra­že tzv. Ne­či­po­va­ne ko­ji ne po­štu­ju pra­vi­la ko­ja oni, Ri­dže, Ri­džo­va­ni ili Ri­džo­van­ci – bog te pi­ta ka­ko li se zo­vu – uvo­de na na­šu div­nu Pla­vu pla­ne­tu. A mi, Lju­di, oku­plje­ni u Po­kre­tu ot­po­ra, na sve na­či­ne iz­be­ga­va­mo bli­ski su­sret sa opa­kim Kon­tro­lo­ri­ma. Pa oni bi da nam pr­vo ople­ve nov­ča­ni­ke, pa da nas iš­či­pu­ju, a ako se opi­re­mo – sle­di nam su­ro­vo dez­in­te­gri­sa­nje do po­sled­njeg mr­da­ju­ćeg ato­ma!

Po­što bi­smo mi Be­o­gra­đa­ni ne­što i da ra­di­mo – ide­mo na po­sao, u ško­lu, u pro­vod...– Saj­be­rov­ci ko­ri­ste tu na­šu glu­pu na­vi­ku i ke­ba­ju nas kad se naj­ma­nje na­da­mo, u grad­skom pre­vo­zu, fo­li­ra­ju­ći da tra­že „sle­pe put­ni­ke”. E, tad ak­ti­vi­ra­mo si­stem za alar­mi­ra­nje – kri­kom „Evo ih Ri­dže!” do­ja­vlju­je­mo jed­ni dru­gi­ma pre­te­ću opa­snost i iska­če­mo na uli­cu – ali ni Ri­dži­ju­sa­ne­ri ni­su na­iv­ni. Na­pro­tiv! Do­mun­đa­va­ju se po­gle­di­ma, op­ko­lja­va­ju nas ne­čuj­no, a kad im fur­ne­mo na­po­lje frk­ću u sop­stve­ni re­ver gde im je skri­ven mi­kro­fon­čić. Ja­vlja­ju ba­zi da smo in­te­li­gent­ni­ji ne­go što pi­še u pro­spek­tu o in­va­zi­ji na Ze­mlju. Iz du­bi­na Uni­ver­zu­ma sti­žu im do­dat­ne bri­ga­de klo­no­va naj­no­vi­je ge­ne­ra­ci­je i po­či­nje ma­sov­ni de­sant na Be­o­grad. Naj­ja­če sna­ge ša­lju na li­ni­je pre­ma Groc­koj, Ri­to­pe­ku i Ka­lu­đe­ri­ci gde lo­ve ot­po­ra­še bez kar­te. Zra­če ih. Uzi­ma­ju po­dat­ke iz bi­o­me­trij­skih do­ku­me­na­ta! Iz­la­žu stra­šnim in­fra­cr­ve­nim mu­ka­ma i slič­noj di­gi­tal­noj gol­go­ti! Re­gi­stru­ju u elek­tron­sku Be­lu knji­gu ne­pla­ti­ša! Na­pla­ću­ju ka­zne što u ke­šu, što pre­ko uplat­ni­ca „In­fo­sta­na”! Šver­ce­ri – fin soj ho­mo­sa­pi­jen­sa, sa­mo skroz de­kin­ti­ran – or­ga­ni­zu­ju po­bu­nu i po­či­nje Pr­vi me­đu­ga­lak­tič­ki su­kob...

„Tri­stot­ka” truc­ka po Sme­de­rev­cu. Ne sme­ta mi, sne­vam svoj strip. Ne­ko me dr­mu­sa: – Kar­tu na pre­gled, mo­lim!

Otvo­rim oči, ne ve­ru­jem: san se ma­te­ri­ja­li­zo­vao! Op­ko­ljen sam Ri­džo­van­ci­ma! Ko­smič­ka pa­tro­la od tri ze­lem­ba­ća u si­ja­ju­ćim pr­slu­ci­ma upe­ri­la la­ser­ske olov­ke u me­ne! Oće da me pre­tvo­re u nu­le i je­di­ni­ce!

– Aaaaa! – kri­čim. Saj­be­rov­ci ustuk­nu­še.

– Evo ih Ri­dže! – upo­zo­ra­vam ono ma­lo pre­o­sta­lih Lju­di, ču­pam vra­ta i gra­bim na slo­bod­nu te­ri­to­ri­ju.

– Drž’te šver­ce­ra! – pi­šte Ri­džo­va­ni za mnom. Na­o­ru­ža­ni An­dro­id-Pan­dur va­di li­si­ce...

Be­že­ći od Kon­tro­lo­ra, pro­me­nio sam 25 bu­se­va do Groc­ke. Oni uđu, ja iza­đem, oni uđu... Kad sam uve­če sti­gao, te­ta Ne­na i te­ča Slav­če već sku­va­li slat­ko!

Sa dve te­gle u ru­ka­ma, u po­vrat­ku sam ot­ku­cao kar­tu i bez­bri­žno se vo­zio do ku­će. Su­tra­dan sam ku­pio i mar­ki­cu za jun. Tre­ba osta­ti ne­pri­me­tan, rat sve­to­va se na­sta­vlja.

Dar­ko Ka­le­zić

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.