Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Samira voli školu

Samira voli školu

U Beogradu ima mnogo dece koja rastu pod budnim okom roditelja, ali ima i malenih koji su prepušteni sami sebi. Igrom sudbine ona su se obrela na ulicama Beograda. Neka od njih su rođena u njemu, druga su ovde stigla iz drugih mesta.

Samira je došla u Svratište čim je otvoreno. Slučajno je saznala da postoji. Nije išla u školu, a želela je. Njeni su veoma siromašni i nisu imali za knjige, sveske, pribor za pisanje...
– Kad sam ovde došla bila sam srećna jer sam mogla da se okupam, obučem čistu odeću i da mi omoguće moje dobre vaspitačice da upišem prvi razred. Mojoj sreći nije bilo kraja.
U školi, kaže, nikada nije imala problema što je Romkinja.

– Vidiš kako sam čista. Zašto bi me dirali. Umem da čitam i pišem. Nisam ja birala ko će da mi budu roditelji.

Sasvim je svejedno kako se ona zove, jer je i ona samo dete koje želi da ima srećno detinjstvo.

– Često sam kao mala plakala što smo siromašni. Gledala sam drugu decu. Uzdahnula bih kada bih videla u izlogu neku lepu haljinicu koju bih volela da imam. A nije imao ko da mi je kupi.
Roditelji imaju još dece, jedno drugom do ušiju. Kaže da ih sve voli, ali da je ona za sada jedina koja dolazi u Svratište i to redovno.

– Ovde imam sve što mi je potrebno: mesto na kome ću da uradim domaće zadatke, ko će da proveri da li sam tačno sve napisala ili rešila zadatak iz matematike. Obožavam matematiku.
U Svratištu su sa decom vaspitačice koje uvek pregledaju njihove domaće zadatke. Ukoliko ima grešaka, počinje glasno preslišavanje i zajedničko dolaženje do rešenja... Na dečjim licima su osmesi kada im kažu da su odlično uradili i da su zaslužili peticu.

– Volela bih da budem ... ne znam tačno. Možda frizerka, kozmetičarka ili znaš, ona što sređuje nokte.

Kažem joj da je to manikirka i pedikirka.

– E, to bih volela da postanem.

Pohvalila sam je da je lepo obučena i da joj pristaje majica koju je obukla uz suknjicu od teksasa.

– To sam ovde dobila.

Spremila se hitro i samo doviknula:

– Idem.

Na moje pitanje kuda će, odgovorila je veselo:

– Pa, u školu. Zar ne vidiš koliko je sati. Ove nedelje idem poslepodne.

Nasmešila sam joj se i mahnula u znak pozdrava.

– Doći ćeš i sutra? – njeno pitanje i odgovor u isto vreme.

– Da – odgovorila sam joj.

– Šta bi volela da ti donesem?

– Jagode.

– Dogovoreno.

– Skupe su.

– Doneću ih, ne brini.

Sutradan sam otišla sa tri kilograma jagoda za koje je novac dala moja direktorka. Deca su bila oduševljena. A mala Samira je skakala od radosti.

– Da li sam vam rekla da će doći i doneti jagode? – ponosno se obratila drugarima.

Vaspitačice su mi rekle da je došla rano i da je povremeno izvirivala da vidi da li stižem. Za jagode je rekla i njima uz napomenu da ću, garant, ispuniti obećanje, što sam i učinila.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.