Utorak, 28.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

I akademici su nešto novo naučili

Kolekcionar Momir Marjanović je decenijama svraćao u arhive i muzeje ali i buvlje pijace u evropskim metropolama i sakupljao šta su sve stranci pisali o Srbiji i Balkanu
I akademici su nešto novo naučili

Momir Marjanović je dugo godina službovao u evropskim metropolama kao pripadnik jugoslovenskog Ministarstva inostranih poslovao, a hobi mu je bio sakupljanje svakovrsnih dokumenata o Srbiji i Balkanu uopšte. Nije mu bilo važno da li su o nama pisali prijatelji ili neprijatelji, važni su mu bili slika i reč. Preturao je po otpadima, buvljim pijacama, preko veza nalazio dragocenu istorijsku građu u poznatim evropskim muzejima i arhivama.

– Oduvek sam bio zainteresovan za istoriju, još kao seljačko dete sa Zlatibora, iz jedne zaista siromašne porodice, ali, eto, zahvaljujući bivšem Ministarstvu inostranih poslova našao sam se u evropskim metropolama u kojima sam obavljao razne dužnosti, a u slobodno vreme obilazio sam čak i buvlje pijace i sakupio oko trista kilograma raznog materijala, ukupno pet hiljada dokumenata. Prema proceni stručnjaka iz Srpske akademije nauka, oko deset odsto građe je nepoznato našoj istoriografiji – kaže Marjanović.

Deo sakupljene zbirke je ustupio, nešto poklonio, prodao, ali dosta toga je ostalo. Pokazuje nam razne publikacije, faksimile , originale, fotografije, čuvene francuske časopise iz 19. veka među kojima je najpoznatiji „Ilustrasion”. Naravno, kako je Srbija najviše ratovala, najviše je dokumenata vezano za period od Prvog srpskog ustanka do Prvog svetskog rata. Dvadeseti vek ga nije mnogo zanimao, to je već, kako kaže, bliska istorija koja je svima poznata.

U ličnoj Marjanovićevoj arhivi je i knjiga teška pet kilograma sa 500 strana, pisana gotikom, koju je kupio pre četrdesetak godina od jedne grofice iz Praga, koja potiče od Habzburgovaca. To je zapravo katastar današnje opštine Kovina sa okolinom, Deliblatom, Bavaništem i delom Pančeva, u kojem su krasnopisom zabeleženi najvažniji podaci o katoličkim, uglavnom nemačkim porodicama i pravoslavnim srpskim familijama koje su u to doba, oko 1770. godine, počele naseljavanje ovog kraja.

– Za katastar su iskazali interesovanje Austrijanci i Nemci, a i naši predstavnici opštine Kovin, mada se već nekoliko godina nećkaju, navodno imaju važnija, politička posla. Šteta, jer knjiga je original i ima veliku istorijsku vrednost, naročito za porodice iz ovog dela Banata. Imam i faksimil pisma koje je Karađorđe uputio Napoleonu, četiri knjige o Raspućinu, njegove slike, nepoznate činjenice sa suđenja Draži Mihailoviću, engleske fotografije i crteže koji prikazuju običaje našeg kraja, kao na primer običaj kićenja spomenika u užičkom kraju, ceremonije pobratimstva i posestrimstva kod subotara – nabraja Marjanović.

Draga mu je i knjiga koju je izdala belgijska akademija nauka 1910. godine, a njen autor je Belgijanac, počasni konzul Srbije u Briselu, koji je pisao o događajima i ličnostima u našim krajevima, Pašiću, Karađorđevićima, o međupartijskim sukobima, ali i lepotama naše zemlje.

Interesantno je i štivo francuskog oficira Marmijea koji je pod starost obilazio zemlje vizantijske civilizacije. Negde oko 1850. godine bio je i u Beogradu i na dvadesetak stranica ostavio dosta vrednih podataka o našem gradu i njegovim kafanama. Kod mene su dolazile i studentkinje koje su pisale diplomske radove i doktorate da iskopaju neki vredan podatak iz moje arhive, a pomagao sam i režiseru Zdravku Šotri kad je snimao seriju „Kad cveta limun žut”.

U Marjanovićevoj riznici sve oblasti su zastupljene, o Srbiji su pisali oficiri, slikari, književnici, avanturisti, špijuni... autentično, ozbiljno, na visokom nivou, provereno...
Od tih dokumenata Marjanović je do sada napisao dve knjige, jednu sa novinarom „Politike” Radovanom Kovačevićem „Balkanska ruža ratova”.

Saradnja s kolekcionarima

Naš sagovornik je penzioner, živi u Beogradu, a rodom je iz Pribojske Banje. Službovao je u Parizu, Moskvi, Briselu i Madridu. Objavio je više publicističkih radova i feljtona o istorijskim ličnostima, Njegošu, Milošu i Milanu Obrenoviću, o proboju Solunskog fronta, ubistvu kralja Aleksandra Obrenovića.

Ustupao sam svoje zbirke i Akademiji nauka, Istorijskom arhivu i Istorijskom muzeju Srbije i nadalje sarađujem sa kolekcionarima i ljubiteljima istoriografije.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.