Kako postati četnik
ČAČAK – Svetolik Tanasković iz Živice, sa upravo navršenih 87. godina, verovatno je najstariji Srbin koji tek prikuplja papire za prvu penziju. Zemljoradniku iz dragačevskog sela to je, po prilici, ćorav posao, pošto iznova mora da dokazuje kako je po zanimanju bio – četnik.
Susreli smo ga u Međuopštinskom istorijskom arhivu u Čačku gde je, već star da bi se sam udubio u papire, došao da zatraži pomoć istoričara Gorana Davidovića.
– Jednom sam na televiziji video kako Davidović priča i sad hoću da me posavetuje ili uputi negde – veli starac.
Rođen je 9. oktobra 1919. u Živici i njegova vojnička povest počela je 5. maja 1940. godine, kad je kao regrut stupio na odsluženje vojnog roka u 17. pešadijski puk u Vinkovcima. Aprila sledeće godine slom Jugoslovenske vojske zatekao ga je u Valpovu, na Dravi.
– Odatle smo nas dvanaestorica Dragačevaca pošli kući i stigli samo još jedan zemljak i ja, svi ostali su zarobljeni. Uskoro sam mobilisan u Prvi ravnogorski korpus, postavljen za komandira štabne čete dragačevskih brigada, ostao u četnicima do kraja rata i izašao sa činom potporučnika.
Vojni odsek u Guči, 10. maja 1947. godine, izdao je Tanaskoviću bukvicu, gde je upisano u kojoj je vojsci služio i koliko: u bivšoj Jugoslovenskoj vojsci od 5. 5. 1940. do 10. 4. 1941, u četnicima od 15. 11. 1943. do amnestije.
Posle donošenja Zakona o izjednačavanju prava partizana i četnika (decembar 2004), Tanasković je lane podneo zahtev da mu bude priznato svojstvo borca NOR-a. Priložio je, kao dokaze, bukvicu i izjavu svedoka iz četničkih dana.
Međutim, Ministarstvo rada letos je Tanaskovićev predmet vratilo opštinskoj upravi u Lučane, poručujući da priložena svedočanstva ne mogu da budu prihvaćena kao odgovarajuća. Tu se navodi da, po Uredbi o načinu ostvarivanja prava pripadnika JVuO i Ravnogorskog pokreta, vojna knjižica ne može biti dokaz o učešću u četnicima.
"Shodno odredbi člana 11. (stav 7) Uredbe, pismenim dokaznim sredstvima smatraju se vojni dokumenti (ratni zapisnici, zvanični dnevnici vojnih jedinica, spiskovi vojnih jedinica i dr.), sudske presude, akti o konfiskaciji ili nacionalizaciji imovine zbog pripadnosti ovim vojnim formacijama i drugo, za koje se treba obratiti Vojnom arhivu", poučava Tanaskovića Ministarstvo u svom dopisu.
Napomenuto je, u produžetku, da se kvalifikovanim svedokom može smatrati borac NOR-a kome je to svojstvo priznato pismenim dokazom, a bio je u istoj ravnogorskoj jedinici i na istoj teritoriji dejstava sa kandidatom za četničku penziju.
– Problem je što takvih svedoka nema. Recimo, Komisija za davanje mišljenja u Opštini Čačak do sada je obradila zahteve 59 građana koji traže priznavanje svojstva četničkog borca i još nismo dobili nijedan potvrdan odgovor iz Beograda – kaže istoričar Davidović.
On je mogao jedino da usmeri starca ka Vojnom arhivu u Beogradu, priznajući da mu nije jasno zbog čega je bukvica izbačena sa spiska dokaza. Tanasković je, šta bi drugo, vratio u džep bukvicu, dopis Ministarstva i fotografiju načinjenu dok je bio u četnicima.
– Posle rata bio sam na tri vojne vežbe i četiri akcije na izgradnji, ali nisam zaradio ni zemljoradničku penziju. Evo, ni četnička mi se ne da, a već mi je 87 godina – kazao je stari Dragačevac i vratio se u selo.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


