Ko je naručio ubistvo Pukanića

Posle svedočenja krunskog svedoka Tomislava Marjanovića, sudski proces za ubistvo Ive Pukanića, vlasnika hrvatskog „Nacionala” nije bliže odgovoru na pitanje ko je naručio likvidaciju jednog od najistaknutijih zagrebačkih novinara. Dok o ulogama neposrednih počinilaca postoje materijalni dokazi i jasna svedočenja, o tome ko je bio organizator zločina u kojem je pored Pukanića, ubijen i njegov saradnik Nikola Franić, na suđenju za sada gotovo i da nema reči.

Prvostepeno suđenje u Zagrebu završeno je za nepunih devet meseci, uz komentar sudije Ivane Kršul da je utvrđena uloga počinilaca, ali da je ostalo nepoznato zašto je Pukanić ubijen i ko je to naručio. Prvostepenom presudom koju je izrekao Županijski sud u Zagrebu u velikoj meri potvrđeni su i navodi iz optužnice našeg tužilaštva, ali taj sud nije odlučivao o krivici Sretena Jocića, poznatijeg kao Joca Amsterdam. Beogradsko tužilaštvo označilo je Jocića, kao naručioca, a na veću sudije Vladimira Vučinića zadatak je da taj navod utvrdi ili odbaci.

Zaštićeni svedok Marjanović tvrdi da je njemu i ostalim optuženima zadatak da za novac ubiju Pukanića dao Slobodan Đurović, zvani Kardinal, osuđen u Hrvatskoj prvostepeno na 15 godina zatvora. Marjanović precizira da je Đurović pričao telefonom sa naručiocem i da pretpostavlja da je to bio Jocić.

Đurović, inače, Jocićev kum, jedina je osoba, po oceni hrvatskog suda, koja zna ko je naručio likvidaciju Pukanića. On to nije priznao, ni u zagrebačkom procesu, gde je saslušan kao optuženi, niti na suđenju u Beogradu gde je prošle sedmice video linkom saslušan kao svedok. U oba procesa tvrdio je da ni on, ni Jocić nemaju nikakve veze sa ubistvom.

Uz priču da ne bi uspeo da potroši svoje bogatstvo ni za 100 godina i da je dve godine živeo u beogradskom hotelu „Kontinental”, nakon što se posle 30 godina vratio iz Pariza, Đurović je sebe predstavio kao uspešnog privrednika, koji živi u svetu biznisa i poslovni ljudi i nema nijedan razlog za vezu sa hrvatskim podzemljem i ubistvo novinara, o čijem radu ne zna ništa.

Na optuženičkoj klupi beogradskog Specijalnog suda, pored Jocića sede i Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović. Njih trojica imaju državljanstvo Srbije zbog čega nisu mogli da budu izručeni Hrvatskoj. U Zagrebu su za ubistvo Pukanića, pored Đurovića, osuđeni i Robert Matanić, Luka Matanić, Amir Mafalani, Slobodan Đurović i Bojan Gudurić. U odsustvu je osuđen i Željko Milovanović, iako se njemu sudi u Beogradu. Svi optuženi u zagrebačkom procesu imaju status svedoka pred beogradskim sudom. Ipak, zagrebački sud odbio je svojevremeno da kao svedoka sasluša Sretena Jocića, smatrajući da niko ne može da bude svedok u „vlastitoj stvari”.

U procesu u Beogradu trebalo bi da svedoče isti svedoci kao i u Zagrebu, tako da se najveći deo svih svedočenja na ovom suđenju obavlja video linkom, iz sudnice Županijskog suda u Zagrebu. Za sada još nije izvesno da li će i kada u Beogradu svedočiti crnogorski preduzetnik Ratko Knežević koji je tvrdio da iza ubistva Pukanića stoji takozvana duvanska mafija, odnosno Stanko Subotić Cane i crnogorski premijer Milo Đukanović.

Knežević je pred sudom, kao svedok tužilaštva, izjavio da je „duvanska mafija” počela da preti Pukaniću već nakon prvih „Nacionalovih” tekstova o organiziranom švercu cigareta.

Robert Matanić, svedočeći video linkom iz Zagreba, pred Specijalnim sudom u Beogradu izjavio je da bitnu ulogu u ubistvu Pukanića i Franića igra bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Tomislav Karamarko, a kao ubicu označio je optuženog Željka Milovanovića.

„Jasno je da sve ima veze sa samim vrhom Hrvatske”, rekao je, pored ostalog, Matanić.

On je u iskazu koji je posle hapšenja dao hrvatskom istražnom sudiji 22. decembra 2008. godine, optužio Jocića kao organizatora ubistva Pukanića. Na suđenju u Zagrebu ispričao je drugu priču, tvrdeći da ne poznaje Jocića niti je sa njim ikada bio u kontaktu, već da je optužujući iskaz dao zbog dogovora sa tužilaštvom.

Pukanić i Franić ubijeni su u Zagrebu, 23. oktobra 2008. godine. Optuženi su, prema navodima optužnice, organizovali atentat za novčanu nagradu od najmanje 1,5 miliona evra.