Sanader odbija predloge Srbije

Od našeg stalnog dopisnika

Zagreb – Hrvatska se još nedavno veoma opirala stvaranju bescarinske zone slobodne trgovine na području zapadnog Balkana, tvrdeći kako joj to mnogo liči na obnavljanje neke nove državne zajednice na ovim prostorima. Zato je pristala praktično na istu evropsku ideju o čvršćem povezivanju ekonomija zemalja ovog regiona, ali kroz proširenje CEFTA, u kojoj ostaje praktično sama posle predstojećeg primanja u EU Bugarske i Rumunije. Pregovori o toj "novoj" CEFTA, međutim, ne idu baš glatko, što je potvrdio i poslednji susret na tu temu u Briselu prošle nedelje.

Zašto taj sporazum još nije usaglašen, danas stiže tumačenje hrvatske strane kroz izjavu premijera Ive Sanadera.

"Hrvatska neće popustiti Srbiji u pregovorima o proširenju CEFTA, već od nje očekuje da prihvati uslove kao i sve ostale članice. Srbija pokušava da odustane od bilateralnog sporazuma i pokušava da problematizuje uvoz duvana i nafte. I kod jednog i kod drugog mi nećemo popustiti, to ne dolazi u obzir. Ono što je potpisano, to treba poštovati, a to ćemo očekivati i od svih drugih zemalja", kaže on, a domaće novine dodaju kako "zbog srbijanske strane još nisu završeni pregovori o širenju te trgovinske asocijacije".

Gde je zapelo – državni sekretar u Ministarstvu privrede RH Vladimir Vranković ovako objašnjava: "Srbija traži da se do 2009. godine odgodi primena dva člana sporazuma koji propisuju ukidanje carina za industrijske proizvode i fiskalnu nediskriminaciju. Kada je duvan u pitanju, trošarina za domaće duvanske proizvode u Srbiji iznosi jedan dinar, a za uvozne 10 dinara, dakle deset puta je veća."

Prema onome što traže beogradski pregovarači, ocenjuje Vranković, Srbija želi da još nekoliko godina poreski diskriminiše uvozne proizvode u odnosu na domaće te da ima carine za uvoz nafte. Ističe se, takođe, kako su ti zahtevi za Hrvatsku "posebno neprihvatljivi", jer sa Srbijom ima bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini, pa bi novi zahtevi Srbije kroz sporazum o CEFTA "bili korak nazad".

Cela ova priča, međutim, znatno je složenija, o čemu govori i činjenica (koja se, inače, u Hrvatskoj ne komentariše) da i pored spomenutog sporazuma o slobodnoj trgovini u hrvatskim prodavnicama i dalje jedva da ima robe iz Srbije, a i ona koja se prodaje znatno je skuplja nego na srpskom tržištu, što upućuje na i te kako visoke barijere za njen ravnopravan ulazak. Tako, na primer, uvezeni zlatiborski kajmak u Todorićevom "Konzumu" je četiri puta skuplji nego onaj najskuplji na beogradskoj Kalenića pijaci, pa bi bilo zanimljivo videti kolika je tu primenjena trošarina. S druge strane, hrvatski proizvodi po radnjama u Srbiji su pretežno jeftiniji nego u Hrvatskoj, a kao što je poznato masovno su prisutni.