Odaje ih govor tela
Političari nikad neće naučiti besprekorno da lažu, ma koliko ih u tome podučavali svakojaki stručnjaci. Uvek će ih odati govor tela, a to nikad neće izbeći oku psihologa.
Piter Kolet, bivši profesor na Univerzitetu Oksford (Velika Britanija), smatra da ni brojni saveti, ni pouke, ni vežbanja neće potpuno dovesti do usklađivanja izraza lica ili pokreta ruku s govorom osobe koja zna da ne kazuje istinu. "Ništa ne može pobeći stručnom oku psihologa", smatra on. Psiholozi su skloni da uporede nemi govor političara s pokeraškim licem, malim nehotičnim tikovima koje načini kockar kada dobije dobru kartu, pri čemu ga protivnik posmatra. To može biti malo pomicanje usnom, položaj tela ili nešto slično.
Svaki političar, na primer, ima neke prepoznatljive pokrete ili izraze koje uvežbano oko na konferenciji za novinare ili u toku govora može prepoznati kao trenutak iznenađenja ili lakog stresa. Na video snimcima prikazanim na predavanju, dr Piter Kolet primećuje da je američki predsednik Džordž Buš uvek nervozan dok gricka obraze, a kada želi pokazati svoju moć tada hoda čvrstim, sigurnim korakom, savijajući pri tome ruke poput bildera.
Britanski premijer Toni Bler počinje nesvesno da podiže mali prst ako ga neko iznervira, a kada želi da izgleda opušteno i otvoreno uzdiže obrve. Podignute su, najčešće, znak odanosti ili poslušnosti.
Ukoliko se oseća ugroženim, prvi čovek britanski vlade gura ruke u džepove ili često pipka trbuh. Doticanje trbuha ili potiljka, pokret koji najčešće načine fudbaleri kad promaše gol, pokret je kojom osoba samu sebe teši, a potoče iz detinjstva kada su majke, da bi umirile svoje dete, isto radile.
Političari ponekad koriste namerne pokrete i izraze nastojeći da obmanu gledaoce i slušaoce, svesni govora tela. Piter Kolet navodi da je bivši američki predsednik Bil Klinton u toku suđenja zbog afere s Monikom Levinski grizao usnicu da bi pokazao svoju osećajnost i grižu savesti. U samo dva minuta izvinjavajući se američkom narodu on se ugrizao, čak, 15 puta.
Naoko nevažne kretnje, poput rukovanja, stajanja na crvenom tepihu, činjenice ko prvi prolazi kroz vrata, može otkriti mnogo u vezi s političkim odnosima. Iako se propuštanje nekoga da kroz vrata prođe prvi smatra pristojnošću, može značiti i pokazivanje nečije moći.
Koliko god se trudili, političari nikad nisu potpuno vladali znakovima koje su slali i nisu izbegli vičnom oku psihologa. "Naravno, možete ih naučiti da se drukčije smeju, ali istinskom osmehu teško. On dolazi iz drugog dela mozga i veoma se razlikuje od maske na licu, to niste u stanju da krivotvorite", zaključuje Piter Kolet.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


