Banjalučani brane stari hrast
Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka – Zavičajno društvo „Sa Ovčara i Kablara”, Turistička organizacija grada Banjaluke, Ekološko društvo „Iskra života” i Štamparsko-izdavačka kuća „Art-print” započeli su akciju spasavanja jednog od simbola grada na Vrbasu – hrasta starog više od 200 godina. Da bi ukazali na ozbiljnost problema, oni su u četvrtak uveče organizovali performans „U spomen starom hrastu”.
Hrast je počeo da se suši, jer je u njegovoj blizini napravljena zgrada ispred koje je asfaltiran prilaz. To je, po oceni stručnjaka, dovelo do toga da korenje ovog gorostasnost drveta ostane bez vode i da se počne da se suši. Stručnjaci Šumarskog fakulteta su procenili da je moguće spasavanje gorostasnog stabla od sušenja, pod uslovom da se oko njega otkopa deo asfalta i zemlja oko stabla i da se odmah počne sa zalivanjem.
Iako je Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasleđa od Gradske uprave zatražio da se hrast stavi na listu zaštićenih dobara, gradska administracija nije odgovorila na ovaj zahtev.
Performans je pokazao da Banjalučani – od najmlađih do najstarijih – zaista žele da se dvovekovni hrast, ako je ikako moguće, sačuva. U njemu su učestvovala i deca iz vrtića „Bambi” koja su na asfaltu, pored hrasta, crtala kako je nekada izgledala livada na kojoj je, osim ovog stabla, bilo borova, breza, lipa i ukrasnog bilja.
Posetioce su zabavljali Tamburaški orkestar Zdravka Ćosića i Izvorna grupa „Male šnale” KUD-a „Rudi Čajavec”, a stihove posvećene hrastu govorili su pesnici Ranko Pavlović, Mirko Ljubanić i Ljiljana Mačkić. Pesmu pokojnog Dragana Studena recitovala je njegova kćerka Natalija. Posetioci su mogli da vide i dve izložbe fotografija – hrasta iz prošlosti, čiji je autor Miodrag Dakić, i sadašnji izgled najstarijeg stabla u Banjaluci, koje je napravio Goran Terzić.
Istovremeno, hrast su slikali, svako na svoj način, slikari – Mihajlo Rakita i Srđan Kosić iz Banjaluke, Gergana Rahneva iz Bugarske, Jurij Smolski iz Ukrajine, Tijana Holpert iz Novog Sada i Miroslav Biuković iz Sremske Mitrovice.
„Ovo je primer sve vidljivije bahatosti savremenih urbanista i građevinaca, kojima na ruku idu nadležni za izdavanje dozvola. Hrast je simbol čvrstine, istrajnosti i dugovečnosti ne samo kod srpskog naroda, nego i ostalih slovenskih naroda. Nisam preterani optimista, ali mislim da je izuzetno važno da i ovim činom stavimo do znanja nadležnim organima da moramo sačuvati ono po čemu je Banjaluka prepoznatljiva – njene aleje i zelenilo uopšte”, rekao nam je slikar Mihajlo Rakita.
Predsednik Zavičajnog društva „Sa Ovčara i Kablara” književnik Tihomir Levajac je u besedi „Oproštaj starog hrasta” rekao: „Ne mogu se više ispovedati, jer je život, koji nije ništa drugo do jedno beskonačno kretanje, kratak. Čak i meni koji sam večnost iskusio. U dve reči, umirem. Ne mogu sam, smrti da se oduprem. Trebali su vekovi da odrastem, da postanem ponos grada, a preko noći su me srušili.”
Na kraju, Levajac je, u ime starog hrasta, upozorio: „Ono što je u ovom haosu tranzicije zadesilo mene, zadesiće i vas. Ja se spasavam. Odlazim zauvek. Vi ostajete. Teško vama.” Posle ove rečenice trubač Marko Popović je odsvirao kompoziciju „Odavde do večnosti”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


