Najmanje loše rešenje za Kosovo
Hašim Tači, pod zaštitom članica NATO-a po čijoj milosti i jeste na čelu kosovske vlade umesto na višegodišnjoj robiji, pokušao je da upadne na sever Kosova i stavi ga pod svoj nadzor. Stoga je Kosovo ponovo u žiži interesovanja javnosti Srbije, one iste koja ga je, ophrvana problemima svakodnevnog preživljavanja, gotovo zaboravila. No, javnost se povodi za događajima, a vlast mora stalno da vodi računa o različitim oblastima stvarnosti na koje može uticati.
U politici je vizija i dobra procena trenutka za njeno ostvarenje najbitnija stvar. Ono što je juče bila stvarnost ili, bar, verovatna posledica nekog delanja, već danas može biti prevaziđeno i malo verovatno, a sutra potpuno nemoguće. Šta se može učiniti da se Srbi i njihovo kulturno-istorijsko blago na Kosovu zaštite? Prvo treba proceniti šta je nerealno za Srbiju u ovom trenutku, a šta i u budućnosti.
U ovom trenu Srbija pod svoj suverenitet ne može vratiti celo Kosovo. Ovo je nerealno prevashodno stoga što to najmoćnije sile ovog sveta ne bi dozvolile, ali je nerealno i sa stanovišta same Srbije, koja u ovom trenu nema načina da izdržava Kosovo sa njegovim neprijateljski usmerenim stanovništvom, katastrofalnom privrednom i socijalnom situacijom, mafijaško-političkim strukturama, i sopstvenom slabašnom privredom. Neodrživost celog Kosova u Srbiji trebalo je da bude poznata odgovornim ljudima u Srbiji i pre dvadesetak godina.
Primerice, na nju je ukazivao Dobrica Ćosić, koji je odatle izveo zaključak o poželjnosti podele Kosova i Metohije u skladu s interesima Srba. Tada je to bilo realno, ali povoljan trenutak tokom razaranja Jugoslavije nije iskorišćen. U daljoj budućnosti, Srbija, makar i popravila stanje svoje privrede, neće imati dovoljno ljudstva za održavanje mira i bezbednosti na Kosovu, zbog toga što su demografski potencijal Kosova i Srbije skoro obrnuto srazmerni. Sledstveno, treba se okanuti ideje o celokupnom Kosovu u sastavu Srbije pošto ta ideja škodi interesima države Srbije i srpske nacije kako danas tako i u doglednoj budućnosti.
Potrebno je, međutim, nametati razgovore o statusu. Dačićeva inicijativa je u tom smislu celishodna, iako je verovatno odocnela. Naime, teško da će oni koji su Kosovo priznali i koji tamo održavaju red prihvatiti neko rešenje koje im otežava posao. Stoga je podela Kosova nažalost teško zamisliva u ovom trenutku, iako treba otpočeti pregovore o statusu sa te tačke i dobiti ono što se u datom trenutku najviše za kosovske Srbe i Srbiju može izvući.
Može se računati da bi Srbi na severu Kosova, na osnovu realnosti na terenu, mogli dobiti široku političku autonomiju koja bi im obezbedila da upravljaju sobom bez upliva Prištine i da održavaju snažne kulturne i privredne veze se Beogradom. Politički bi stajali između Beograda, Prištine i Brisela, a granice bi bile prilično maglovite u stvarnosti, iako bi bile zacrtane na geografskoj karti. Za to je političarima sa severa Kosova potrebna veština koju dosad nisu pokazivali.
Manastiri mogu dobiti zaštitu međunarodnih vojnih snaga ili se, ako zato postoje tehničke mogućnosti, mogu premestiti u Šumadiju, i od njih Srbija može imati ne samo kulturne, već i turističke koristi. Međunarodnoj zajednici bi moglo biti objašnjeno zbog čega Srbi smatraju manastire ugroženima na Kosovu, te zbog čega žele da deci obezbede nesmetano upoznavanje kulturno-istorijskog blaga. Naposletku, srpskim enklavama na jugu Kosova se može izboriti kulturna autonomija, obezbeđena policijskim snagama iz samih enklava, koju bi jemčila EU.
Sve ovo bi bilo teško, ali ne i nemoguće izboriti, imajući u vidu činjenicu da bi ovim rešenjem zaštitnici albanskog Kosova imali sa srpske strane olakšan posao na samom Kosovu i rešen jedan važan teritorijalni problem. Ako se, međutim, ovaj trenutak propusti, moglo bi se desiti da u budućnosti i ovo rešenje Srbima bude uskraćeno. Tada bi Srbi u enklavama bili prepušteni postepenom izumiranju i pretapanju, manastiri bi ostali na milost i nemilost življa koji za njih ne oseća ono što osećaju pravoslavci ili, bar, oni čiji su preci bili predani pravoslavni vernici.
Moguće je da bi samo Srbi severno od Ibra očuvali svoj identitet, ali je moguće i da bi se pritisci na njih dodatno pojačali, a da Srbija ne bi imala moći da ih zaštiti, te da Kosovo ostane bez Srba. Zbog toga treba iskoristiti trenutak da sutra ne bi bilo dockan; baš kao što je danas verovatno kasno za podelu Kosova i baš kao što je prekjuče Kosovo moglo da se podeli po mnogo povoljnijim uslovima za Srbiju nego juče.
*Docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


