Otpušten, a nagrađen

Došla su takva vremena u Americi da se za novinara godine proglašava urednik koji je dobio otkaz. Din Baket, otpušten  iz "Los Anđeles tajmsa", zato što je pokazao zube vlasničkoj korporaciji Čikago tribjun i odbio da dalje "čisti" redakciju od novinara, kako bi pojeftinio "novinarski produkt", proglašen je za novinara godine u "Njujork obzerveru". Da li je on usamljeni Don Kihot, tragični neshvaćeni junak u dobu korporacija i profita? Ili će Din Baket, kako se neki nadaju, postati predvodnik nove novinske gerile kojoj će se pridružiti javnost, intelektualci, slobodni ljudi i građanstvo, i koja će stati na put korporativnom suženju svesti?

U toj logici novca, novine su svedene na koka-kolu ili hamburger. Ako se koka-kola danas pije manje nego pre dve godine, i još manje nego pre deset, treba tražiti novo piće, novu etiketu, ambalažu, a one koji rade na proizvodnji pića, otpustiti…

Svaka čast osvežavajućem napitku, ali novine su nešto drugo. Tako nešto rekao je Din Baket u sad već čuvenom govoru pred urednicima iz cele zemlje u Nju Orleansu pozivajući na "otpor" vlasnicima medija, koji pritiskom na otpuštanje novinara iracionalno seku granu na kojoj sede. Hteli bi da iscede što veću masnu džigericu izgladnjujući gusku od mastila, kako je "Njujork obzerver" opisao biznismene koji drže novine. Hteli bi novine bez novinara, nadajući se većem profitu.

Uloga štampe

U novembru, na sam dan izbora, kada je cela zemaljska kugla preko novinara napeto pratila u kom će pravcu krenuti Amerika, Din Baket, pedesetogodišnji dobro držeći urednik je popevši se na pisaći sto okupljenoj redakciji objavio da je otpušten. Cenzura gotovo da više nigde i ne postoji, može se pisati svašta, samo se ne može ustati protiv pomračenja uma medijskog biznisa. 

Jer, kako tek poneko u  ovom poslu rezonuje, ovo je prvi put u "istoriji kapitalizma da vlasnici pokušavaju da sami sebe zastraše i isteraju iz biznisa". I tako je Din Baket, voljeni urednik i odličan novinar, zaslužan za podsticanje istraživačkog novinarstva i nekoliko Pulicera kojima je nagrađen "produkt" "Los Anđeles tajmsa", izbačen. Progovorio je protiv iracionalnosti vlasničke logike. Din Baket je jedan od pionira u borbi protiv vlasnika novina i načina na koji oni misle da povećaju profit . U tome je toliko originalan da je istovremeno nagrađen i otpušten.  

"Nemojte biti toliko uzdržani, borite se odlučnije nego do sada, potegnite pitanje uloge štampe kao javnog servisa", rekao je u Nju Orleansu, gde je posle uragana "Katrina" Amerika pokazala da je nemoćna da potroši više nego što je "profitabilno" čak i kada je ulog sam humanizam. "Mislim da to nije onaj obični sukob između privatnog i javnog interesa", rekao je nagrađeni urednik za "Njujork obzerver", "već je reč o tome da li vlasnik shvata da novine nisu samo biznis".

"Njujork obzerver", međutim, stavlja Baketov otpor u kontekst veće borbe oko uloge i vrednosti pisanog novinarstva u Americi. Opasnost koja se nadvija nad pisanim novinarstvom, a o tome se u eri interneta, slika i instant informacija mnogo govori, nije kako se ističe poraz, već … "predaja". Sve do nagrađenog Baketa, ljudi iz novina naučili su da budu dobri momci, da iz petnih žila pokušaju da zadovolje šefove. Baket se prisetio da postoje čitaoci. A to je u današnjem svetu dovoljno da ponese medalju za hrabrost.

Strah od lošeg kraja

Dina Baketa zovu natrag u "Njujork tajms" odakle je sa mesta urednika unutrašnjeg urednika otišao na Zapadnu obalu kako bi pokazao da i Los Anđeles zaslužuje veliki nacionalni list koji bi se pridružio "Vašington postu" i "Njujork tajmsu". Da li je priča o "Los Anđeles tajmsu", osnovanom krajem devetnaestog veka, jedinoj instituciji koja povezuje ovaj multikulturalni prostor, zaslužnom za razvoj i bitisanje celog regiona, danas tipična za loš kraj kakav se sve češće sreće čak i u Holivudu. Da li dobar junak na kraju umire?

Pre šesnaest godina imao je tiraž, kako navodi "Vašington post", od milion i dvesta hiljada primeraka, danas se srozao na ispod osamsto hiljada. Redakcija je po nalogu vlasnika sa 1.200 smanjena na 940 zaposlenih. Ali njega čitaju u 88 gradova, Iranci, pored Korejaca, afrički Amerikanci, pored holivudskih zvezda, Latinosi i Indijci, region Los Anđelesa je možda prvi primer "deevropeizacije" Amerike.

I dok "Vašington post" ima jasnu prevashodnu ulogu da pokriva delatnost političkog korpusa, "Vol strit džornal", zna se, prvenstveno vodi računa o  pravljenju novca, "Los Anđeles tajms" je trebalo da bude sve zajedno uz puno puno, sveta, priča iz Holivuda kao i imigracionih spektakala od salvadorskih gangova, do beskrajnih storija o štajnbekovskim prelascima najčuvenije "frontere" – granice između dva kontradiktorna sveta.