Nedelja, 19.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Seoba Srba u Rusiju – otišli da ih nema

Seoba Srba u Rusiju – otišli da ih nema
Нова Србија је основана у Русији 1752. године, на територији данашње Украјине (према карти академика Мите Костића)

Izraz revolta, nepoverenja u sopstvenu državu, pritisak na političke faktore u zemlji i van nje, vapaj nemoćnih, poziv u pomoć zbog albanske represije, nepromišljenost i jeftina propaganda, samo su neke od ocena kojima se u ovdašnjoj javnosti kvalifikuje zahtev Srba sa Kosova i Metohije da dobiju rusko državljanstvo. Broj potpisnika peticije premašio je 22.000 ljudi, što izaziva pažnju i u Rusiji, gde se protekle srede čula i reč predsednika Dmitrija Medvedeva. Kako to tvrdi Dmitrij Rogozin, stalni predstavnik Rusije u NATO-u, Medvedev je naložio ruskom Ministarstvu spoljnih poslova da „prouči određene mogućnosti odgovora“, pošto je reč o „situaciji bez presedana“. Reakcija Rusije će biti „eksperimentalna“, rekao je Rogozin.

U ovakvim okolnostima ima razloga za podsećanje na dalju prošlost, pošto su Srbi još u vreme Petra Velikog osnovali u južnoj Rusiji svoje prvo vojničko naselje, da bi za vladavine carice Jelisavete, velika grupacija Srba,  1571. otišla iz Banata, Srema i Bačke, na teritoriju današnje Ukrajine, gde je na obalama Dnjepra, oformila dve naseobine, Novu Srbiju i Slavenosrbiju. Ova vojnička naselja osnovana su u uslovima složene političke i diplomatske igre habsburškog i ruskog dvora, kada je Mariji Tereziji bilo preko potrebno savezništvo ruske carice Jelisavete, zbog suprotstavljanja Otomanskom carstvu i Pruskoj Fridriha Drugog. Zato je bečki dvor i dopustio da Srbi graničari iz Potisja i Pomorišja, posle ukidanja vojne granice u tim oblastima 1741. dobiju rusko podanstvo i tamo osnuju svoja vojnička naselja. O tim migracijama koje su Milošu Crnjanskom poslužile kao osnova za roman „Seobe”, upravo je objavljena pomalo zaboravljena studija akademika Mite Kostića „Srpska naselja u Rusiji”, koju je on štampao 1923. godine u „Srpskom etnografskom zborniku”. Kostićevo istraživanje, zajedno sa njegovim radovima o grofu Koleru i srpskim privilegijama u Austrougarskoj, objavilo je nedavno, u obimnoj, izvanredno opremljenoj knjizi, Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta” iz Zagreba.

Ukidanje Moriške i Potiske vojne krajine u Ugarskoj, bilo je neposredni povod za iseljavanje Srba u Rusiju, ali su na to uticali dublji socijalni, politički, verski i nacionalni razlozi. S privilegovanim graničarskim statusom Srba nisu se mirili Mađari, a kada su pomenute vojne krajine ukinute, većina Srba je odbila stavljanje pod ugarsku županijsku vlast i status mađarskih kmetova.  Iako je u to vreme srpska milicija činila više od polovine austrijske vojske, Srbi su se ubrzo našli u očajnom stanju. „U gorem smo položaju od robova”, pisali su u jednoj od svojih žalbi. Nezadovoljstvo je raslo i učvršćivalo ideju o seobi, pogotovo među 2.200 srpskih porodica, preseljenih iz Pomorišja i Potisja u Banat. Pukovnik graničarske srpske milicije Jovan Horvat je baš među njima pokrenuo seobu u Rusiju. Imao je u tome veliku podršku ruskog poslanika u Beču grofa Mihaila Petroviča Bestuževa, s kojim je tajno stupio u vezu, što mu je pomoglo da ga Marija Terezija 5. jula 1751. otpusti iz njene vojske i pređe u Rusiju. Samo dva dana kasnije ruska carica Jelisaveta zapovedila je Bestuževu da javi Horvatu „da će ne samo on s drugim oficirima, nego koliko god njih bi od srpskog naroda u našu imperiju preći htelo, kao jednoverni s nama u službi, u podanstvo naše primljeni biti”. Seobi 2.200 srpskih porodica iz Banata bio je otvoren put, što je bilo praćeno mnogim tajnim akcijama, dovijanjima diplomatskim i svake druge vrste. Prva grupa Srba, 218 duša predvođenih Horvatom, stigla je u Kijev 10. oktobra 1751. a 11. januara 1752. ruski Vojni kolegijum dozvolio im je osnivanje naselja Nova Srbija. Potpukovnik Miloš Šević se sa oko 800 ljudi, u septembru 1752. takođe uputio u Rusiju, a krajem maja naredne godine osnovao je Slavenosrbiju u kojoj je ubrzo podignuto petnaestak sela. Procenjuje se da je u naseljima Nove Srbije živelo više od 2.200 srpskih porodica, a u Slavenosrbiji više od 3.000 duša.  Kada je Rusija nastavila prodor ka Crnom i Azovskom moru, migracioni tok Srba ka Rusiji već je bio presečen, a carica Katarina Druga je pojačala kolonizaciju srpskih enklava Rusima. Kada su u leto 1764. obe ukinute, Nova Srbija je preimenovana u Novorosijsku guberniju, a Slavenoserbija u Ekaterinsku provinciju novorosijske gubernije. Asimilacija doseljenih Srba odvijala se brzo, tako da Sava Tekelija već 1811. nije zatekao nikoga od svog roda u Novomirgorodu. Prema statistici iz 1862. srpskog porekla sećalo se tek oko hiljadu ljudi, a u statistici iz 1900. Srbi se više ne pominju. Danas su o njihovoj davnoj seobi u Rusiju možda ostala da svedoče imena naselja iz postojbine, koja su poneli u Rusiju: Zemun, Vukovar, Glogovac, Vršac, Senta, Pančevo, Subotica, Mošorin, Turija, Kanjiža...

Slobodan Kljakić

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.