Sreda, 01.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Su­ze Isi­do­re Se­ku­lić

Su­ze Isi­do­re Se­ku­lić

Pan­če­vo – Dva­de­se­to­go­di­šnja go­spo­đi­ca Isi­do­ra Se­ku­lić, „ospo­so­blje­na za uči­te­lji­cu u vi­šim na­rod­nim i gra­đan­skim ško­la­ma iz svih pred­me­ta ma­te­ma­tič­ko-pri­ro­do­slov­ne stru­ke“, ka­ko je sa­ma na­ve­la u mol­bi za pri­jem, ja­vi­la se upra­vi Srp­ske vi­še de­vo­jač­ke ško­le u Pan­če­vu, 4. de­cem­bra 1897. go­di­ne.

De­ce­ni­ju i dve go­di­ne pri­de po­to­nja po­zna­ta knji­žev­ni­ca pro­ve­šće u ovoj va­ro­ši ko­ja je ta­da ima­la 20.000 sta­nov­ni­ka. Pan­če­vac Ča­slav Đor­đe­vić, ko­ji je ob­ja­vio knji­ži­cu „Isi­do­ra u Pan­če­vu“, tvr­di da je „go­spo­đi­ca Se­ku­li­će­va“ oda­bra­la Pan­če­vo, jer to je bi­lo naj­bli­že rad­no me­sto Ze­mu­nu u ko­jem joj je bi­la po­ro­di­ca.

Sa­ču­va­ni škol­ski iz­ve­šta­ji po­ka­zu­ju da je o ra­du Isi­do­re Se­ku­lić škol­ski sa­vet imao vi­so­ko mi­šlje­nje. Škol­ske 1901/1902. bi­la je vr­ši­lac du­žno­sti uprav­ni­ka ško­le. Ali, ta­da po­či­nju nje­ni su­ko­bi sa upra­vom ško­le, a ka­sni­je i ma­lo­gra­đan­skom sre­di­nom.


Spo­men-plo­ča po­sta­vlje­na 80 go­di­na po Isi­do­ri­nom od­la­sku iz Pan­če­va
(Fo­to M. Ša­šić)

Te 1902, po is­te­ku uprav­ni­ko­va­nja, tra­ži da joj se odo­bri po­la go­di­ne od­su­stvo­va­nja zbog pu­ta u ino­stran­stvo i usa­vr­ša­va­nja en­gle­skog. Škol­ski sa­vet je od­bi­ja. Na­red­ne go­di­ne po­na­vlja mol­bu. Pi­še Škol­skom sa­ve­tu da joj je po­tre­ban „jed­no­go­di­šnji do­pust“ zbog le­če­nja „od ka­ta­ra plu­ća sa obe stra­ne“. Mo­li da joj se u vre­me od­su­stva is­pla­ću­je ce­la pla­ta, s ob­zi­rom na tro­ško­ve le­če­nja. Od­su­stvo joj odo­bra­va­ju, ali uz na­dok­na­du u vi­si­ni po­la pla­te. Isi­do­ra, po­vre­đe­na, ne uzi­ma od­su­stvo, već bo­lu­je u Pan­če­vu, i tek po­vre­me­no dr­ži pre­da­va­nja.

Po­či­nje pri­ja­te­lje­va­nje sa pan­če­vač­kim kom­po­zi­to­rom Pe­trom Kran­če­vi­ćem, ko­je će joj do­ne­ti mno­go ne­pri­jat­no­sti. Pe­trov otac Ata­na­si­je je iz­ri­či­to pro­tiv ove ve­ze, jer po nje­mu Isi­do­ra ni­je za nje­go­vog si­na. Pri­ti­sak je ta­kav da mla­di Kran­če­vić bu­kval­no be­ži iz Pan­če­va i od­la­zi u Srem­sku Mi­tro­vi­cu. Nje­gov otac, ki­van što je sin oti­šao, na­sta­vlja da ha­ran­gi­ra pro­tiv Isi­do­re.

Ve­ro­vat­no „za­hva­lju­ju­ći“ sta­rom Kran­če­vi­ću, u ško­lu sti­žu pri­ja­ve pro­tiv Isi­do­re Se­ku­lić. U nji­ma se na­vo­di da je bo­le­sna, pa ro­di­te­lji stra­hu­ju za zdra­vlje svo­je de­ce, ža­le se na uči­te­lji­či­no po­na­ša­nje pre­ma uče­ni­ca­ma, a Ata­na­si­je Kran­če­vić pod­no­si pri­ja­vu u ko­joj na­vo­di da je sum­nji­vo mo­ral­no po­na­ša­nje Isi­do­ri­no.

Škol­ski sa­vet ne­ma kud. Pr­vo na­la­že le­kar­ski pre­gled. Dvo­ji­ca le­ka­ra na­la­ze da go­spo­đi­ca Isi­do­ra Se­ku­lić „bo­lu­je od hro­nič­nog pluć­nog ka­ta­ra“ i pre­po­ru­ču­ju opo­ra­vak od bar šest me­se­ci.

Glav­ni škol­ski re­fe­rent Đor­đe Po­po­vić do­bi­ja za­da­tak da is­tra­ži sve osta­lo, a Isi­do­ra iz­ja­vlju­je da će pod­ne­ti ostav­ku ako se usta­no­vi da je bi­lo šta od kle­ve­ta isti­na. Po­po­vić pre­da­je iz­ve­štaj u ko­jem sto­ji da ni­je na­šao da uči­te­lji­ca lo­še po­stu­pa sa de­com, ali joj tre­ba da­ti od­su­stvo da se le­či. Ča­slav Đor­đe­vić sma­tra da su se i škol­ske vla­sti okre­nu­le pro­tiv Isi­do­re, ko­joj su ina­če ve­o­ma bi­le sklo­ne, po­sle nje­nog član­ka „Za ži­vot“ u ko­jem pi­še da po­sto­ji „skroz po­gre­šan vas­pit­ni si­stem“.

Fe­bru­a­ra 1905. opet tra­ži „jed­no­go­di­šnji do­pust“ zbog le­če­nja. Opet joj odo­bra­va­ju, ali uz is­pla­ći­va­nje po­la pla­te, pa Isi­do­ra na­knad­no tra­ži ot­prem­ni­nu, ko­ju 1906. i do­bi­ja, u vi­si­ni dvo­go­di­šnje za­ra­de.

Osta­je u Pan­če­vu još tri go­di­ne. Dru­ži se sa dr Vla­di­mi­rom Alek­si­ćem, vla­sni­kom sa­na­to­ri­ju­ma, pe­sni­kom i pi­scem mu­zič­kih kri­ti­ka. Ka­da je mi­nu­lo pri­ja­telj­stvo, ali ne zna se da li sa­mo zbog to­ga, Isi­do­ra je na­pu­sti­la Pan­če­vo. To­li­ko ti­ho, da to ni­su za­be­le­ži­le ni ta­da­šnje lo­kal­ne no­vi­ne, a bio je to usta­lje­ni obi­čaj. Na zgra­di u ko­joj je slu­žbo­va­la pan­če­vač­ki knji­žev­ni­ci su 80 go­di­na po­sta­vi­li spo­men-plo­ču. Je­di­no ona i ime jed­ne osnov­ne ško­le da­nas sve­do­če o Isi­do­ri­nom bo­rav­ku u Pan­če­vu.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.