Došao je novi život

Kako povratak izgleda iznutra, u učionici u dušama đaka i njihovih nastavnika?

Kada vidite te petnaestogodišnjake koji su se odvojili od svojih porodica i koji su došli u Prizren da tu provedu svoje mladalačke godine u učenju i spremanju na službu u crkvi, zaista osetite kako se život vratio u ovaj grad. Te zgrade koje su bile mrtve i beživotne sada se polako oživljavaju kroz njihove glasove, đačke šale i radost kojom su zagrejali ne samo Bogosloviju već i celu našu srpsku zajednicu.

Kolika je uloga Bogoslovije u našem crkvenom i narodnom životu?

Poput naših manastira, ova škola je još jedna upaljena buktinja naše vere i identiteta koji su ugrađeni u osnove našeg narodnog bića. Iako je reč o skromnom početku, iskreno sam ubeđen da će rezultati ovog novog zamaha imati mnogo uticaja na sve Srbe koji žive na Kosovu i Metohiji. U takvoj nadi i radosti dočekujmo Božić, rođenje gospoda našeg Isusa Hrista.

Šta je za vas kao vršioca dužnosti rektora Bogoslovije najveća radost, a šta najveći strah?

Najveća moja radost jestekada služim liturgiju u Prizrenu na kojoj pevaju moji bogoslovci i vidim njihova ozarena lica koja stoje na pragu života, željna pravog saznanja. Radost je kada čujem njihov žamor u dvorištu jer snažno osećam da je došao novi život i da ovo što radimo ima dubokog smisla. Postoji i zebnja da sile mržnje, koje smo mogli da vidimo na delu 2004. godine, ponovo krenu u svoj rušilački pohod i pokušaju da ugase život naše crkve,koji se kao mladica obnovio u ovom gradu.

Šta je osnovno što su u Prizrenu naučili vaši bogoslovci?

Duhovna prosveta se može svesti na učenje o strahu Božjem. To nije samo sticanje konkretnih saznanja i sakupljanje informacija, već vaspitanje u stalnom prisustvu Božjem i svesti da je istinsko znanje samo ono koje izgrađuje ljubav prema Bogu i bližnjemu, koje ume da uteši i ukrepi drugoga.