Knez Miloš na engleskom balu
U Srbiji se, sve do 19. veka nije slavila nova godina. Javni i privatni život bili su strogo odvojeni i, osim na dan slave ili neke porodične svečanosti, beogradski domovi su bili zatvoreni za spoljašnji svet.
Prvu proslavu nove godine u Srbiji organizovao je pukovnik Džordž Hodžes, prvi engleski konzul u Beogradu, 1838. godine. On je priredio i prvi bal kome je prisustvovao i knez Miloš sa zvanicama.
O tom događaju je ostao samo kratak opis: "Posle večere igrale su se razne igre i sam konzul igrao je kolo za kolom"... Od prvog bala prošlo je dosta godina dok takav vid društvene zabave nije postao opšteprihvaćen u Srbiji i tek kad je početkom osamdesetih godina 19. veka izgrađen Novi dvor, društveni život u Srbiji je oživeo.
Dvorske balove koji su priređivani u novosagrađenoj palati, počev od osamdesetih godina pretprošlog veka pratio je strogo utvrđen ceremonijal.
Kraljica Natalija je postavila osnove modela ponašanja i života na dvoru. Odmah po njenom povratku u Beograd 1895. i početkom 1896. organizovana su dva velika i dva mala bala. Novogodišnji, "veliki", bal bio je posebno svečan. Počinjao je u 10 sati uveče i trajao je do duboko u noć. Prisustvo na dvoru podrazumevalo je i poštovanje određenih obrazaca ponašanja. Svaka dama dobijala je na ulazu knjižicu sa upisanim redosledom igara u koju je upisivala partnera za svaku igru. Strogo se vodilo računa da dame ne ostaju dugo bez kavaljera, a ukoliko bi se to i dogodilo uvek je u rezervi bilo partnera koji su priskakali u pomoć. Raspored igara strogo je poštovan i prema izboru i redosledu, može se zaključiti da su svečanosti bile prožete nacionalnim duhom.
Bal je obično počinjao kolom kralja Milana, pa kraljice Natalije, zatim su sledile polka, mazurka, valcer, a onda ponovo kolo, najčešće "srbijanka", pa kotiljon...
Sa jednog dvorskog bala održanog 1887. godine sačuvana je damska knjižica. Iz upisanog redosleda igara vidi se da je na programu bilo 11 igara, a posle osme je sledila pauza.
Pravila u odevanju bila su posebno stroga i protokolom određena, tako da je na svakoj pozivnici bila tačno navedena vrsta odeće. Najsvečanije se odevalo, naravno, za velike dvorske balove.
Dame su oblačile balske toalete ili "srpsku" građansku nošnju, a muškarci frak, belu maramu i dekoracije sa lentom, a vojna lica su dolazila u paradnim uniformama s dugim pantalonama, ešarpom, perjanicom i stranim ordenjem.
Večernje haljine šivene su najčešće u Beču ili Pešti, a tamo su nabavljani i svi neophodni prateći detalji. Dame su šile balske haljine najčešće od svile, ripsa, atlasa ili svilenog somota, duge i sa šlepom. Svetloljubičasta boja je važila za najotmeniju, a najcenjenija svila je nabavljana od trgovaca koji su je donosili iz Venecije, Pariza i Lila.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


