Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Poklon iz Rume za Bogdanoviča

Poklon iz Rume za Bogdanoviča
Питер Богданович

U Sava centru, odmah pošto je sleteo, pred novinarima se juče posle podne pojavio Piter Bogdanovič u društvu svoje sestre Ane. Novinarsku salu ispunili su i građani Rume, koji su dragom gostu Piteru Bogdanoviču od srca poklonili fotografije grada u kome je rođen njegov otac. Bogdanovič na  pitanja odgovara umoran, ali raspoložen. Otkriva kako je prvo njemu bilo ponuđeno da snima „Kuma” i da Holivud slabo razaznaje bilo koje strane filmove pa i srpski. „Tamo jedino znaju Kusturicu”, kaže Piter Bogdanovič.

Poslednji put u Beogradu Piter Bogdanovič, slavni američki reditelj, glumac, scenarista, kritičar, pisac i iznad svega – pasionirani gledalac filmova, boravio je 1975. kada je,zajedno sa majkom Hermom, u Muzeju savremene umetnosti organizovao komemorativnu izložbu crteža i slika svoga oca Borislava Bogdanovića, intimiste i impresioniste, Beograđanina poreklom iz Rume. Obilazeći grad očevim stopama, došao je tada i u „Politiku“, zadržao se u dugom razgovoru sa novinarima, pričajući im o čuvenom razgovoru sa Hičkokom, čvrstom prijateljstvu sa Orsonom Velsom, fascinaciji Džonom Fordom…

Povratak umetnikovog slavnog sina (rođen 1939. u Kingstonu, SAD, gde su iz Jugoslavije izbegli zbog jevrejskog porekla majke) u Beograd, na Fest koji mu organizuje retrospektivu, lep je i dragocen događaj i prilika da neki novi klinci pogledaju njegove filmove: „Poslednja bioskopska predstava” (1971),„Mesec od papira” (1973), „Što te tata pušta samu?” (1972), „Bioskop za groš” (1976), „Dejzi Miler” (1974), „Maska” (1985), „Dan kada su se svi smejali” (1981) i „Zaljubljeni porotnik“ (1988), zbog kojih je i slavan i cenjen. Prilika i za razgovor sa autorom uzbudljivog holivudskog života (čuvene su njegove afere sa ženama –Poli Plat sa kojom ima dve kćerke, Sibil Šepard, Doroti Straten i njenom mlađom sestrom –i njegova bankrotstva), koga su svojevremeno američki kritičari nazivali vunderkindom.

Valjanost filma u Americi uvek se najradije meri novcem zarađenim na bioskopskim blagajnama, a Piter Bogdanovič na to, za „Politiku“ kaže: „Američki film se pravi za veliku publiku, za najšire mase gledalaca. U Americi se snimaju filmovi a da se pri tome ne filozofira. Za raznorodnu američkupubliku mora da se snima razumljiv i komunikativan film. Ako ga američka publika prihvati i gleda, onda će ga lako gledati i ostatak sveta. Tu se američki film razlikuje od evropskog. Evropski film često beži u umetničku ili u pseudoumetničku ekskluzivnost,što mu uskraćuje komunikativnost. A kada nema komunikacije, nema ni publike. Američki film nije intelektualno-meditativni, već više instinktivan i emotivan i zato tako lako osvaja najširu publiku.“

Kada se potegne pitanje uticaja na filmsko stvaralaštvo Bogdanoviča, on će hitro odgovoriti: „Orson Vels,koji je uvek u mojim mislima,no tu su i Ernst Lubič i Baster Kiton, Bunjuel, Džon Ford, Hičkok. Džon Kasavetes je sjajan, sjajan je i Bergman,ali ga ne volim, a tu je i Šabrol...“

Sa ove vremenske distance, koji film Bogdanovič smatra svojim najuspešnijim? Odgovor je jasan: „Što se kritičara tiče,to je bez sumnje ’Poslednja bioskopska predstava’, a kada je zarada u pitanju tu je ’Što te tata pušta samu?’ bez premca“. Na našukonstataciju da su Beograđanke svojevremeno obožavale „Mesec od papira“ i Rajana O’Nila, Bogdanovič uz osmeh kaže da u to vreme i nije bio zainteresovan da snimi ovaj film. Kaže: „Pristao sam uz uslov da se scenario dosta popravi, što smo onda i uradili.“

 Priznaje da se njegovim najvećim filmskim neuspehom smatra film „Dan kada su se svi smejali“, iako je on od velikog značaja za njegov privatan život i tragediju koju je doživeo. Na dan završetka snimanja on je plakao. Doroti Straten, „Plejbojevu zečicu“, Bogdanovičevu glumicu, veliku ljubav i muzu, ubio je ljubomorni muž. Bogdanovič je o voljenoj Doroti napisao knjigu „Ubistvo jednoroga“ (jedna od 12 koju ima u svojoj spisateljskoj zbirci), a ovaj događaj ostavio je na reditelju veliki ožiljak i imao posledica po njegovu karijeru.

 Sada kada ga mlađa generacija pamti po ulozi psihijatra u hit-seriji „Sopranovi“ i kao urednika programa filmskih klasika na njujorškoj kablovskoj televiziji, šta može reći o današnjem Holivudu?

„Ne volim filmove velikog budžeta, nedostatak finansijskih limita ide na štetu umetnosti. Filmovi su danas sve infantilniji, potpisuju ih anonimusi koji rade za velike kompanije, a rediteljska samosvojnost u onome što se zove ’savremeni film’, sasvim je izgubljena”, kaže u razgovoru za naš list Bogdanovič.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.