Veličina i broj opština – večno sporna tema
U Republici Srbiji je 150 opština, 23 grada i grad Beograd. Teritorija i sedište jedinice lokalne samouprave određuje se zakonom o teritorijalnoj organizaciji iz 2007. godine. Važeći zakon o lokalnoj samoupravi, donet iste godine, predviđa da osnivanju, ukidanju i promeni teritorije jedinice lokalne samouprave obavezno prethodi savetodavni referendum.
Zakonom o teritorijalnoj organizaciji precizno je definisano kako se pokreće inicijativa za osnivanje, spajanje i ukidanje opština i promena njihove teritorije. Postupak pokreće lokalna skupština ili deset odsto birača sa prebivalištem na teritoriji opštine na koju se promena odnosi. Ova inicijativa mora da sadrži i analizu o ekonomskim, prostornim, demografskim i drugim pokazateljima efekata predložene promene.
Time se, svakako, ne dira u ustavno pravo ovlašćenih predlagača (narodnog poslanika, skupštine autonomne pokrajine, 30.000 birača) da i bez ove inicijative predlože promenu teritorijalne organizacije.
Ako vlada oceni da je predložena promena zakonita i opravdana, dostaviće Narodnoj skupštini predlog za raspisivanje savetodavnog referenduma. Narodna skupština raspisuje referendum na kome se građani sa teritorije opštine na koju se promena odnosi izjašnjavaju „za” ili „protiv”. Prilikom utvrđivanja predloga zakona kojim se osniva, ukida ili menja teritorija opštine, vlada vodi računa o rezultatima sprovedenog referenduma.
Jedan od uslova za obrazovanje opštine je da ona ima najmanje 10.000 stanovnika. Opštine koje su obrazovane pre važećeg zakona o teritorijalnoj organizaciji mogu imati i manje od 10.000 stanovnika. Izuzetno, kada za to postoje posebni ekonomski, geografski, istorijski razlozi, može se osnovati nova opština i sa manje od 10.000 stanovnika. Ta opština treba da čini prirodnu, geografsku celinu, da je ekonomski povezan prostor…
Veličina i broj opština je godinama tema sporenja. Jedni smatraju da u Srbiji mora postojati mnogo više opština nego što ih je sada. Samim tim, one bi imale i manji broj stanovnika. Ipak, ovde se gubi iz vida činjenica da su Ustavom Srbije predviđene veoma obimne i složene nadležnosti lokalnih samouprava, što u slučaju usitnjavanja opština može da dovede u pitanje mogućnost lokalnih samouprava da na njih odgovore. To nam potvrđuju i primeri iz nekih susednih zemalja, gde male lokalne samouprave nisu bile u stanju da kvalitetno obavljaju svoje funkcije.
Ima lokalnih samouprava, formiranih daleko pre važećeg zakona, koje imaju i manje od 10.000 stanovnika (Crna Trava, Trgovište), čije je zakonsko postojanje opravdano zbog geografskih i istorijskih razloga, teritorijalne razuđenosti, starosne strukture stanovništva i ekonomskih prilika. One su prvi nivo u rešavanju osnovnih interesa njenih građana. To je pravo lokalne samouprave.
Napominjem da nove jedinice lokalne samouprave na teritoriji Srbije nisu formirane skoro dve decenije. Govorilo se o takvim inicijativama u pojedinim lokalnim samoupravama, ali one dosad nisu dospele do svoje realizacije.
Važno je takođe razlikovati gradsku opštinu i opštinu. Gradska opština nije jedinica lokalne samouprave.Nije isto formiranje gradske opštine i opštine. Gradska opština se obrazuje statutom grada i određuju joj se poslovi iz nadležnosti grada koje vrši gradska opština. Ona se obrazuje radi efikasnijeg i ekonomičnijeg obavljanja određenih nadležnosti. Statutom grada mogu se obrazovati dve ili više gradskih opština. Ali obrazovanje gradskih opština na teritoriji grada nije obavezno.
Grad je, po zakonu o lokalnoj samoupravi, jedinica lokalne samouprave koja je ekonomski, administrativni, geografski i kulturni centar šireg područja i ima više od 100.000 stanovnika. Izuzetno, kada postoje posebni razlozi, može se utvrditi da je grad i teritorijalna jedinica koja ima i manje od 100.000 stanovnika.
Pitanje formiranja novih opština često se aktuelizuje nekako baš pred izbore. Zagovornici ideje o formiranju novih opština kao argument potežu proces decentralizacije. Važećim zakonima iz oblasti lokalne samouprave, čiji je autor naše ministarstvo, stvoreni su dobri uslovi da se formiranjem gradskih opština izvrši razvlašćenje gradova. Za sada je tek mali broj gradova ovo pravo iskoristio. U jednom periodu bilo je mnogo najava za formiranje gradskih opština. Sve u svemu, lokalna vlast je ta koja ceni opravdanost zahteva i preuzima odgovornost, ali i posledice svojih odluka. To i jeste suština decentralizacije.
*Poseban savetnik ministra za ljudska i manjinska prava, državnu upravu i lokalnu samoupravu
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


