Neprekidno aktuelna

Peto izdanje "Knjige o Kosovu" Dimitrija Bogdanovića (Beograd, 11. 10. 1930–14. 6. 1986), akademika, istoričara svetskog renomea, autora kapitalnih dela o srpskoj srednjovekovnoj kulturi i ćirilskoj zaostavštini, teologa, filologa, paleografa, arheografa, istraživača i hrabrog kritičara savremenih prilika u Jugoslaviji, objavljeno je 2006. godine u Srpskoj književnoj zadruzi, u Beogradu, u uglednoj ediciji "Kolo".

Reč je o, do sada, petom izdanju "Knjige o Kosovu", ali prvom u Srpskoj književnoj zadruzi. Podsetimo da je prvi put ovo kapitalno delo Dimitrija Bogdanovića objavila 1985. godine Srpska akademija nauka i umetnosti, i da je izdanje ponovila naredne 1986. godine. Knjiga se zatim 1990. godine pojavila u izdanju "Književnih novina" i "Jedinstva" – Priština, da bi četvrto izdanje objavili zajedno "Narodna knjiga" i "Vojnoizdavački zavod", 1999. godine.

O motivima Srpske književne zadruge da u "Kolu" objavi peto izdanje "Knjige o Kosovu" Dimitrija Bogdanovića, urednik ove izdavačke kuće Marko Nedić nam je rekao:

– Jedan od osnovnih razloga zbog kojih je "Knjiga o Kosovu" objavljena u redovnom "Kolu" Zadruge jeste što je to najbolja i najobjektivnije napisana knjiga posvećena ovoj tematici. Ona je značajna i zbog neprekidne aktuelnosti pitanja Kosova i Metohije. Važno je istaći i da ovo izdanje ima obiman rezime na engleskom jeziku, gde su dati osnovni podaci i izvori od kojih je polazio Dimitrije Bogdanović prilikom pisanja ove knjige. Dimitrije Bogdanović je bio skrupulozan i odgovoran naučnik, jedan od naših najtemeljnije obrazovanih istraživača, i sve što je napisao argumentovao je velikim brojem dokaza. Takva knjiga može samo da posluži, u činjeničnom smislu, kao dobra ilustracija svima onima koji razmišljaju o Kosovu i Metohiji, i o genezi odnosa Srba i Albanaca.

Marko Nedić je dodao da "Knjiga o Kosovu" ima pregledan i obiman predgovor Radovana Samardžića, kojim je obuhvaćen čitav naučni rad i Dimitrija Bogdanovića.

– Istovremeno je dat i sud o "Knjizi o Kosovu", koji, iako izrečen pre izvesnog vremena, i danas stoji, budući da ga je izrekao još jedan izuzetan naučnik kakav je bio Radovan Samardžić, naglasio je Marko Nedić.

Sredinom osamdesetih godina prošlog veka, kada se pojavila "Knjiga o Kosovu", u štampi je dočekana uglavnom neprijateljski, a nazivana je "knjigom razdora", zatim "naukom izopačene svijesti", delom "navijačke poruke" "trulom građom"… Knjigu su osporavali članovi Komunističke partije, namećući ideju "ugnjetačke uloge srpske buržoazije prema svim ostalim jugoslovenskim narodima i nacionalnim manjinama".

Takve napade na knjigu, iz današnje perspektive, Marko Nedić je prokomentarisao:

– Knjiga je negativne kritike dobila od ljudi koji su se prvenstveno bavili politikom, a ne od naučnika. Ako bi sada bilo negativnih kritika onda bi samo mogle da dođu od onih koji ne razmišljaju na način naučnika. Politika i nauka se najčešće ni ne dodiruju.

Dimitrije Bogdanović je 1986. godine preminuo, dok je bila štampana njegova knjiga "Razgovori o Kosovu" ("Bata knjiga", Beograd), koja je nastala kao refleks rasprava i političkih osporavanja "Knjige o Kosovu".

Dimitrije Bogdanović je, objašnjavajući vekovne nesuglasice Arbanasa i Srba u "Knjizi o Kosovu" dokazao da su Albanci počeli da se šire na područje srpske zemlje tek u 17. i 18. veku.

"Prinudnim iseljavanjem Srba iz Stare Srbije učvršćivali su se poslednjih 200 do 300 godina. To su rezultati jednog od izuzetno dramatičnih osvajanja u istoriji Evrope novijih vremena", pisao je Bogdanović koji je u ovom kapitalnom delu razmatrao i uzroke srpskih ustupaka Arbanasima, i položaj Srba na Kosovu do prvog oslobodilačkog rata 1876. godine, zatim položaj Albanaca u Kraljevini Jugoslaviji. Bogdanović je postupno analizirao i položaj Albanaca u Brozovoj Jugoslaviji, sve do studentskih pobuna iz 1981. godine.

--------------------------------------------------------------------------

Neznanje je dobar saveznik neprijatelja

Braneći se od kritika, u tekstu objavljenom u "Književnim novinama", 1986. godine, Bogdanović je napisao:

– Erupcija albanskog nacionalizma 1981. godine za dobre poznavaoce kosovskih prilika nije mogla da bude iznenađenje, ali je na široku jugoslovensku javnost, pa čak i na mnoge političare, delovala kao pravi šok. Skoro potpuni izostanak tačnih i blagovremenih informacija sa Kosova, godinama pre toga, učinio je svoje: jedan dugotrajan, neprekidan rad neprijatelja, u čitavom spletu ilegalnih, polulegalnih i legalnih dejstava, nije se našao u svesti jugoslovenskih naroda onda kada je to bilo potrebno, već su se s njim suočavali samo najupućeniji, samo "posvećeni" u tajna politička zbivanja na Kosovu i oko njega. Pokazalo se da je neznanje dobar saveznik neprijatelja i uzrok lutanja i proizvoljnosti u određivanju mera kojima se tom neprijatelju trebalo suprotstaviti...