Sreda, 15.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ne deli nas dogma nego istorija

Ne deli nas dogma nego istorija

Odnosi između hrišćanskih crkava danas su vrlo dobri. Saradnja postoji, ali nema dovoljno zajedničkih programa, osobito oko etičkih i društvenih pitanja, u kojima, uprkos dogmatskim razlikama, uvek možemo sarađivati.

Premalo smo zajednički istraživali koje su prave forme siromaštva. Osim materijalnog, vidimo kulturno, duhovno, moralno i emocionalno siromaštvo. Mnoga deca nisu voljena i to ostavlja psihičke posledice, što se ogleda u ovisnosti ili agresiji. Tu je i pitanje planiranja porodice i edukacije. Roditeljima danas nije lako vaspitavati decu a na tom području između državnih, društvenih, kulturnih i crkvenih institucija nema sinergije na koju bi se porodica mogla osloniti.

Unapređenje dijaloga i saradnje među hrišćanskim crkvama se očekivalo uoči jubileja Milanskog edikta iduće godine. Ta godišnjica je veliki izazov jer stavlja pred nas pitanja slobode veroispovesti i odnosa društva i crkve. Mnogi susreti crkava su organizovani, ali je, sem na teorijskoj razini, premalo učinjeno. Žao mi je što nema zajedničke mreže društva, države i crkava koja bi uokvirila značajne inicijative umetnika za dijalog.

U proteklih desetak godina, događaji koji su crkve u Srbiji najviše zbližavali bili su uvođenje veronauke u škole i duhovnika u Vojsku, pomoć potrebitima, pitanje restitucije. Razmena iskustava o tome je sada pomalo usporena, ali su nas ti dijalozi znatno povezali. Na nivou Ministarstva vera stvoren je Međureligijski savet, koji je mnogo obećavao, ali u poslednje vreme, možda i zato što se već mesecima govori o izborima, on nije radio kao što smo očekivali. Odgovornost za to je delom i na državi.

Razdvajalo nas je možda to što se u nekim tabloidima uvek vraća na teme iz prošlosti, pre svega 20. vek. O tome se piše bez želje da se dođe do potpune istine i pomirenja nego s namerom da se iznese samo ono čime se druga strana etiketira. Pitanja koja nas najviše razdvajaju nisu dogmatska već društveno-politička. Umesto da im se pristupi ozbiljno, nastoje se otvarati rane iako, osim pojedinaca, nema nikoga ko ne želi da se one zaleče.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.