"Globusova" magla o "Politici"

U poslednjem broju zagrebačkog "Globusa" objavljen je odgovor Mirka Ilića pod naslovom "Ja sam američki dizajner", kao odgovor na tekst "Dizajner za prodaju magle" Denisa Kuljiša u prethodnom broju lista. Ilić na dve stranice po tačkama (ukupno 32) pobija Kuljiševe tvrdnje o svom liku i delu te redizajnu "Politike" rečima da je Kuljiš tu naveo "niz laži". Ilić Kuljiševe opaske o sebi da je umetnički "kao Srbin neprihvaćen u Zagrebu i Hrvatskoj" demantuje izjavom da je svima koji ga znaju jasno da mu je bilo kakvo naglašavanje nacionalnog osećanja i etničkog porekla strano. Uz to Ilić upozorava "Globus" da se "glavna urednica "Politike" zove Ljiljana Smajlović, a ne Biljana", a da je "generalni direktor Srđan Janićijević, a ne Janičijević", te da "nije likvidirao osnivače ("Politike") sigurnije od austrijskog taneta", pošto o tome hoće li imena osnivača biti u glavi lista ili ne – "ne odlučuje dizajner već redakcija".

Dalje, Ilić upozorava i na netačnu Kuljiševu tvrdnju da "pošteni, starinski listovi svoju goticu ne menjaju stolećima" jer je jedan od najpoznatijih i najuglednijih svetskih listova "The New York Times" menjao svoju glavu nekoliko puta, poslednji put pre 15 godina kada je uvedena "pročišćena, lajt verzija logotipa", a isto je uradio i "International Herald Tribune". Netačna je i Kuljiševa tvrdnja da je projekat redizajna "Politike" u Beogradu vodio jedan Ilićev zamenik jer je "projekat redizajna dnevnog lista ’Politika’ sproveo art direktor ’Politikinih’ izdanja Borut Vild sa svojim timom, grafičkim dizajnerima Oliverom Batajić i Vedranom Erakovićem, te grafička redakcija lista". Potpuna je izmišljotina i Kuljišev navod da je Ilić "hteo i glavu ("Politike") da promeni u latiničnu", uz ostale "stručne" Kuljiševe komentare o "balkanskoj kupusari" čiji su stupci posle redizajna "nečitljivi"; netačno je i da je Ilić ukinuo nadnaslove i podnaslove, jer su lidovi u novom izgledu "Politike" čak i produženi.

Ilić se podsmeva i Kuljiševoj oceni o ulozi fotografija jer "on prvo tvrdi da u Ilićevoj koncepciji nema mesta za novinsku fotografiju", a zatim da vizuelni materijal "ističe preko svake mere", obaška što fotografije bira prema "atraktivnosti".

"A kako se inače fotografije u novinama biraju – po neatraktivnosti? Fotografija u novoj ’Politici’ nije potcenjena, naprotiv, ima je i više, veće su i bolje plasirane nego ranije. Kako bi se kvalitet i tretman fotografije u listu unapredio, odnedavno je na mestu urednice fotografije zaposlena poznata Goranka Matić", upozorava Ilić. U drugom delu pisma argumentuje proizvoljnost i netačnost brojnih Kuljiševih tvrdnji o Ilićevom usponu, počev od Kuljiševih naopakih navoda o Ilićevom prvom zaposlenju i uopšte karijeri, s naglaskom da nisu tačne ni tvrdnje da u novinama za koje Ilić radi preovlađuju crteži umesto fotografija, sve do zlonamernih i pogrešnih podataka o ceni redizajna "Globusa"...

Osvrnuo se i na Kuljiševo čeprkanje po svom privatnom životu. Kuljiš je, kako bi ocrnio Ilića, napisao da je on "živeo s mamom u nekoj bedi od kuće na periferiji". Ilić odgovara: "Od 1975, kada sam počeo ozbiljnije zarađivati – iznajmljivao sam stan. Dotad sam živeo s mamom u stanu u ’limenkama’ u Borongaju. Otkad je siromaštvo greška, a biti marljiv i ambiciozan negativna karakteristika?" Da Kuljišev motiv pisanja u "Globusu" nije bilo obaveštavanje hrvatske publike o redizajniranoj "Politici", već patologija, tačnije zavist, upućuje Ilićevo nabrajanje ostalih neistinitih navoda, između ostalog i da mu "na profesionalnom putu nije mogla pomoći ni žena iz dosta bogate familije".

"Zanimljiva je taj Kuljišev ’indecent obsession’ bogatstvom", odgovara Ilić, i dodaje: "Inače, ako to ima ikakve veze, majka moje supruge je domaćica, a otac zanatlija sa jednim stalno zaposlenim." Na kraju pisma Ilić negira i da je ikada rekao da "u Hrvatskoj ne može raditi, jer tu nije priznat, pa kao Srbin nije svrstan u antologiju stripa koja je navodno publicirana".

"Koliko znam, poslednjih 10 godina u Hrvatskoj nije izašla nikakva antologija stripa, pa tako ni neka iz koje bih bio isključen. Razlog zbog kojeg može biti teško raditi u Hrvatskoj jesu ljudi sa stavovima poput Kuljiševih, a ne poreklo", zaključuje iz Njujorka Mirko Ilić.