Petak, 26.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Porodica samoukih umetnika

Porodica samoukih umetnika
Радиша и Зоран Пантић поред својих баштенских скулптура Фото З. Глигоријевић

Svilajnac – Ljubinka i Radiša Pantić i njihov sin Zoran iz Gložana kod Svilajnca bave se raznim vrstama umetnosti i svi su samouki. Njihovo dvorište i kuća ukrašeni su mozaicima od kamenčića i skulpturama, a prostorije, prepune duboreza i ikonopisa, podsećaju na galeriju. Ljubinka pomaže Radiši da ukrašava kamenčićima, a on je i duborezac, slikar i skulptor, a Zoran koji je po zanimanju veroučitelj je ikonopisac i pesnik.

– Prvo smo počeli da krečimo i lepimo tapete za novac. Bili smo mladi i ništa nam nije bilo teško. Pustili bismo muziku i radili po čitav dan. Poljoprivreda nam je bila na prvom mestu – kaže Ljubinka za „Politiku“.

Radiša kaže da je počeo da slika čim je došao iz vojske. Osnove ove umetnosti pokazao mu je pop Stanimir Trifunović, ali mu je zanatske tajne otkrio Dragan Necić, poznati svilajnački slikar. Pošto nije mogao da nabavi uljane boje, slikar Necić ga je naučio kako se priprema tutkalo kojim se prvo premazuje platno, pa onda i kako se pravi smesa od cinkvajz praška i lanenog firnajza.

– Slikarstvo sam malo zapostavio, jer sam pre tri decenije počeo da sakupljam kamenčiće kraj Morave. Sakupljao sam kamen po kamen i stavljao ih u džak. Danima sam to radio, ali mi nije predstavljalo problem, jer sam uživao u pravljenju mozaika od tog raznobojnog kamenja – dodaje Radiša.

Pre desetak godina počeo je da radi duborez. Najčešće radi ikone, mada motive nalazi i u svakodnevnom životu. Prikazuje potkivački i kovački zanat, tkanje na razboju, mužu krava, sakupljanje sena i ostale poljoprivredne poslove.

– Jednostavno, ja sam svaštar. Radio sam i tapiserije, vezao jastuke, naučio sam da sviram harmoniku. Najponosniji sam na Šumadinca, koga sam isklesao od drveta, čoveka s harmonikom, koga sam napravio od betona, kao i na skulpture sa likom Karađorđa i resavskog junaka Stevana Sinđelića – dodaje Radiša za naš list.

Njegov sin Zoran, koji predaje veronauku u dve osnovne škole, samouki je ikonopisac. Dok je bio mlađi bavio se slikarstvom po ugledu na oca, a najradije je slikao portrete, pejzaže i mrtvu prirodu.

– Onda sam završio bogosloviju. Kada sam 1990. godine uradio prvu ikonu, shvatio sam da sam pronašao sebe. Uradio sam preko 100 ikona, a mnoge sam poklonio manastirima i prijateljima. Objavio sam i četiri zbirke duhovnih pesama – navodi Zoran za „Politiku“.

Z. Gligorijević

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.