Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Majstori igraju za GEPS

Majstori igraju za GEPS
Јован Филиповић (Фото Р. Петровић)

Zvuk tramvaja u jednoj od pesama "Idola" iz osamdesetih vratiće vas ekspresno, iz dalekog Čikaga gde se nalazite, na Voždovac, u kraj u kome ste rođeni, odrasli i igrali basket, probudiće u vama nostalgiju za "devetkom" ili "desetkom" koje su vam tada bile jedina veza sa gradom... Tako se aktivira tempirani čip matice, koji svako nosi u sebi.

Na ovaj način dr Jovan Filipović, profesor Fakulteta organizacionih nauka, čikaški doktorant i izvršni direktor Grupe za ekonomski prosperitet Srbije – GEPS, govori o prirodnom nagonu okupljanja ljudi iz matice i dijaspore, posebno mladih, stručnih i hiperaktivnih, kroz organizaciju koja kao ideja postoji već 15, a živi punih šest godina.

– Ne smemo da žmurimo nad činjenicom da negde u svetu imamo našeg Šapića, Miljkovića, ili Sašu Đorđevića u oblasti elektronike, mikrobiologije ili arhitekture. Mladi ljudi ovde to prepoznaju, neophodno je da država pokaže da su to njena deca, njen stručni tim na koji se Srbija može osloniti – ističe Filipović.

Profesor Karapetrović iz Edmontona završio je u 22. godini beogradski Mašinski fakultet, ovde nije mogao da postane asistent, doktorirao je u Kanadi i postao predstavnik te države u ISO organizaciji u tehničkom komitetu za životnu sredinu, naš čovek koji piše svetske ekološke standarde.

Veljko Milatović, profesor sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, bio je napolju i vratio se: za njegovih poslednjih sedam knjiga predgovore je pisalo sedam različitih "nobelovaca".

Raša Vidić se bavi inženjerstvom životne sredine, boravio je ovde godinu dana i obezbedio uslove da najveće pare u ovu zemlju upravo uđu u ovoj oblasti.

Marija Špengler provodi pola vremena u Londonu, a pola ovde na Muzičkoj akademiji polazeći od toga da "ljudi ovde imaju poseban senzibilitet".

Većinu veslačkih timova na američkim univerzitetima zovu "Balkan ekspres", jer je reč zapravo o srpskim posadama. Seniorski i bivši juniorski veslački šampion sveta je devetnaesogodišnji Jovan Popović u dvojcu s tridesetogodišnjim Stojićem. Stojić se vratio sa željom da vesla za Srbiju sa nekim mlađim, a njegovim stopama ide i Popović, koji najavljuje da će jednog dana napustiti Ameriku i čekati nekog klinca sa kojim će veslati za Srbiju.

– Dijasporu možeš uvek da aktiviraš ako se njome baviš na pravi način. Postoji mitska veza matice i dijaspore da su jedno, ali to treba da postanemo u praksi. GEPS je institucionalizovao brigu o objedinjavanju matice i dijaspore – kaže Filipović, uz napomenu da su "dijaspora svi oni koji žive van Srbije, a smatraju je maticom".

GEPS je uprkos nedostatku novca stvorio kritičnu masu mladih, stručnih, obrazovanih i ambicioznih ljudi, "sortiranih" u bazi podataka od nekoliko hiljada imena po tome da li su na nekom od svetskih univerziteta, ili su inženjeri, lekari, sportisti... Ako već ne mogu istovremeno da sede za istim stolom, danas nije nikakav problem okupiti ih u "globalnu Srbiju".

– Neko nas je ovde 15 godina lečio, hranio, očuvao ovo na šta smo se vratili. Ne smemo nikada da zaboravimo te "čuvare plamena". Ovi ovde su održali institucije i znaju šta im nedostaje, oni tamo su držali korak sa svetom i mogu ovde da ga prenesu. Koliko je onima bilo teško napolju, toliko je ovima bilo teško ovde. Kada to svi uvaže onda je to početak partnerstva, nečega što donosi dobro i tebi i meni – iznosi osnovni moto sabiranja u ovoj, kako veli, "organizaciji entuzijasta".

Iako je u nastanku uživala veliku podršku tadašnjeg premijera Đinđića, a i danas se u GEPS zaklinju mnogi, ljudima koje ova organizacija okuplja nedostaje odlučan potez države kojim bi ih prigrlila kao svoj projekat, jer jedino ona ima snage da to iznese.

– Neslućene su mogućnosti koje ovakav način povezivanja mladih, uspešnih i stručnih ljudi kroz GEPS nudi Srbiji. Mnogo su bolja prijateljstva koja nastaju iz posla, nego poslovi koji nastaju iz prijateljstva. Potrebno je da organizovano brinemo o uključivanju tih mladih ljudi u srpsku prosperitetnu mrežu, koja se popela na više hiljada. Nedopustivo je da nam svakog dana odlaze, a mi ne znamo gde su. Pokušajmo da ih vežemo za sebe, da osete svoju zemlju, da pokažemo da država brine o njima i da su oni partneri – zaključuje dr Jovan Filipović.
Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.