Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Etnicitet neznanog junaka

Etnicitet neznanog junaka
Реконструкција Масаде

Na raskršću mitoloških ravni – kosmogonijske, nacionalne i lične mitologije – formira se složeni kolosplet simbola, čija arhetipska moć se neizbežno otelotvorava i u ogledalu realnog vremena. Posledice, po pravilu dramatične, često fatalne, oblikuju i definišu našu stvarnost – subjektivnu, objektivnu, nacionalnu.
Arheologija, kojom se, na izvestan način, spuštamo u neistraženu podsvest sveta, jeste naučna disciplina, čija otkrića, pogotovu u određenim istorijskim okolnostima, nesumnjivo naglašenijim u vremenima globalne milenijumske dezorjentisanosti, pokadšto, a izgleda nam sve češće, dotaknu i varljivi domen mita.

U Svetoj zemlji, kolevci i armegedonskom ishodištu volšebno sučeljenih, ali time istovremeno i opoziciono nerazdvojnih, simbola, nedavno se zbilo otkriće, koje je jedan značajan detalj nacionalne mitologije predstavilo u sasvim neočekivanom svetlu.

Masada (hebr. Mecada – tvrđava), tačnije utvrđena palata koju je podigao Irod Veliki, jedna od najposećenijih turističkih destinacija u modernom Izraelu, dominira sa bregova Judejske pustinje jugozapadnom stranom Mrtvog mora, i predstavlja monumentalni simbol beskompromisnog jevrejskog otpora stranoj i bogohulnoj vladavini nekadašnje Rimske imperije. Pobunjeni ziloti (apostol Simon takođe je bio zilot; Luka 6, 15) – religijsko-politička jevrejska frakcija koja nije priznavala autoritet paganske rimske sile nad Judejom – koji su poneli najveći teret ustanka, preoteli su 66. godine naše ere Masadu, masakriravši stacionirani rimski garnizon.

Nakon potonjeg krvavog gušenja pobune u Judeji od strane Rima i pada Jerusalima, pod Vespazijanovim sinom Titusom, 70. godine (kada zapravo i počinje gotovo dva milenijuma dugo jevrejsko lutanje i izbeglištvo iz sopstvene zemlje, okončano tek 1948. osnivanjem države Izrael), preostali ziloti povlače se sa porodicama u Masadu, poslednje i konačno uporište.

Zagonetka ženske pletenice

Rimska 10. legija, pod vođstvom Lucija Flavija Silve, ovu prelepu i gotovo nepristupačnu tvrđavu dugo bezuspešno osvaja, da bi se, uspevši da sagradi rampu, napokon našla nadomak pobede. Tog 2. maja 73. godine, videvši da će pasti u ruke bezbožnom neprijatelju i biti podvrgnuti užasnom zlostavljanju, opsadom izmučeni, ali ništa manje fanatični, ziloti "decu uzimajući u naručje i ljubeći ih sa suzama poslednji put", usmrtili su sopstvene porodice. Potom izabraše među sobom desetoricu koja ubiše ostale, a po izvršenom delu, desetorica izvukoše kockom jednog, koji predade smrti svoje drugove.

Ovaj poslednji zilot "podmetnu veliku vatru u carski dvor, pa zatim sam sebe probode mačem snažnom rukom i pade pokraj svojih drugova". Bilo ih je 960. Kada su osvete žedni Rimljani provalili u zapaljenu tvrđavu, izuzev dve žene i petoro dece sakrivenih u pećini, koji su izbegli masovno samoubistvo, u Masadi više nije bilo živih. Dodajmo, da arheologija za sada nije našla konkretnu potvrdu ove priče.

Masadu je identifikovao biblista Edvard Robinson 1838, a nakon prvih združenih sistematskih iskopavanja Hebrejskog univerziteta 1955–1956, intenzivna istraživanja lokaliteta vrši 1963–1965. izraelski arheolog i general Jigal Jadin. Otkriveno je 25 pokojnika sahranjenih u pećini, kao i dva nesahranjena muška skeleta, i celovita ženska kosa sa pletenicama (bez ikakvog skeleta), u Severnoj palati. Nalazi su, izgleda, pre u duhu nacionalnog romantizma nego nauke, protumačen kao verovatni zemni ostaci Eleazara ben Jaira, komandanta Masade, te njegove žene i sina.

Upriličena je zvanična državna sahrana, sa svim pratećim vojnim počastima, a saga heroizma i žrtve, nepokolebljivog preziranja smrti u odbrani svojih vrednosti, koju nam je u Judejskom ratu preneo Josif Flavije (pravo jevrejsko ime bilo mu je Josif Ben Matej), postala je važan deo izraelske državne i nacionalne mitologije. Uz reči "Masada više nikada neće pasti" deo izraelskih vojnih jedinica generacijama polaže zakletvu na Masadi.

Međutim, na osnovu proučavanja Jadinovih terenskih dnevnika, forenzičke analize pomenutih pletenica i podatka iz Pete knjige Mojsijeve (21, 10-14), izraelski arheolog i antropolog Jozef Zijas i forenzičar Azriel Gorski sa Univerziteta u Nju Hevnu, izneli su nedavno tvrdnju da se ovde uopšte nije radilo o odvažnom komandantu Masade niti njegovim najmilijima koje je ubio, čak ni Jevrejima uopšte, već naprotiv, da slavljeni ostaci pripadaju – Rimljanima.

I ziloti su ljudi

Naime, forenzičarska analiza pokazala je da je kosa isečena dok je glava bila u pokretu, odnosno dok je njena vlasnica, najverovatnije, bila živa. To je dovedeno u vezu sa starozavetnim rečima "Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, i preda ih Gospod Bog tvoj u ruke tvoje i zarobiš ih mnogo. I ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu. Odvedi je kući svojoj i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje". Nije nepoznata praksa da su rimski oficiri i vojnici višeg ranga vodili tokom kampanja svoje žene sa sobom. Neke od njih su sigurno bile lepe, a i ziloti su, najzad, bili samo ljudi.

Što se tiče dva skeleta, Zijas i Gorski veruju da se radilo o Rimljanima, koje su ziloti ubili prilikom preotimanja Masade 66. godine, i zajedno sa ostacima vojne opreme i ošišanom kosom lepe zarobljenice, verovatno žene baš jednog od te dvojice Rimljana, bacili na ovo mesto (inače zidom odvojeno od ostatka tvrđave), koje je potom smatrano nečistim i služilo kao neka vrsta deponije. Istini za volju, teorija je poprilično hipotetična.

U svakom slučaju, slika dramatičnih događaja na Masadi i jedan od nosećih simbola izraelske nacionalne mitologije, suočeni su sa opasnošću od desakralizacije i demistifikacije. A u nešto se ipak mora verovati. Pa makar to bio i samo mit.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.