Utorak, 14.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ankara apsurdno, Pariz dobro rešenje

Ankara apsurdno, Pariz dobro rešenje
Резиденција у Анкари: време Ататурка и краља Александра Карађорђевића

U rešavanju pitanja sukcesije diplomatskih predstavništava bivše SFRJ, pored kvalitetno odrađenih slučajeva, činjenica je da su donete i neke apsurdne odluke. Tako se dogodilo da zgrade ambasade i rezidencije u Ankari, koje su u neposrednoj blizini jedna druge, na istom imanju, budu dodeljene dvema državama – ambasada je pripala BiH, rezidencija Srbiji.

Slučaj dodatno komplikuje istorijsko nasleđe ovih objekata budući da su izgrađeni na zemljištu koje je svojevremeno Kemal Ataturk poklonio kralju Aleksandru Karađorđeviću u znak zahvalnosti što je kralj, prema istorijskim podacima, odbio da učestvuje u savezničkim napadima na Tursku posle Prvog svetskog rata, rečima:

„Mi smo sa Turskom sporove završili 1912. na Kumanovu.”

Rezidencija je replika kraljevskog dvora na Dedinju i građena je u srpsko-vizantisjkom stilu.

Dodatnu kontroverzu u celu priču unosi spekulacija da je Kosovo od BiH zatražilo da otkupi zgradu ambasade, budući da Sarajevo ima rezervnu varijantu u Ankari.

„Od ogromne je važnosti da ova zdanja budu u vlasništvu Srbije. Ona su deo naše kulturne baštine, a osim toga značajna je i praktična strana cele priče, jer je radi boljeg funkcionisanja diplomatskog predstavništva i finansijskih ušteda logičnije da ambasada i rezidencija budu u neposrednoj blizini”, kaže za „Politiku” bivši ambasador Srbije u Turskoj Dušan Spasojević.

S druge strane, slučaj sukcesije imovine u Francuskoj primer je dobro obavljenog posla.

„To je završen slučaj. Srbija je dobila zgradu rezidencije koja je i najvrednija, a Makedoncima je pripao konzulat. Hrvati su nasledili ambasadu, želeli su da je rekonstruišu, ali se njihova emigracija snažno usprotivila i na kraju su je prodali”, objašnjava Predrag Simić bivši ambasador u Parizu.

Rezidencija ambasadora Srbije u Francuskoj smatra se našim najlepšim diplomatskim objektom. Reč je o luksuznoj palati u centru Pariza, koja je nekada pripadala porodici Tremuje, a Kraljevina Jugoslavija je kupila 1936. Dodatnu cenu rezidenciji daje i bašta sa pogledom na Ajfelov toranj.

D. V.

-----------------------------------------------------------

Dobijen samo jedan spor

Prema podacima do kojih je došla Radmila Nikšić, Sud za ljudska prava u Strazburu doneo je samo jednu presudu u korist izvesnog Mirka Kljajića iz Karlovca koji se žalio na kršenja svojih prava u pristupu hrvatskim sudovima. Prema pisanju riječkog „Novog lista” Kljajić sedam i po godina nije mogao da reši svoj slučaj – tražio je da mu se nadoknadi šteta, jer mu je nepoznati počinilac 1991. digao u vazduh poslovni prostor.

Sud je jednoglasno zaključio da je prekršen član šest Evropske konvencije o ljudskim pravima i Kljajiću dosudio odštetu od četiri hiljade evra. Na pitanje, zbog čega, nema više ovakvih primera, Nikšić kaže da je Hrvatska institucionalno, a naročito „ispod žita” činila sve da proterani Srbi, ali i vlasnici nekretnina iz Srbije, onemoguće da iskoriste sve pravne instance u toj zemlji pre nego što se požale sudu u Strazburu. Da bi taj sud uzeo neki slučaj u razmatranje neophodan je dokaz da je oštećeni iskoristio sve pravne mogućnosti u zemlji na koju se žali.

S. K.

-----------------------------------------------------------

Strazbur i stanarsko pravo

Evropski sud za ljudska prava u maju 2010. doneo je presudu prema kojoj Bosna i Hercegovina mora, tri meseca od trenutka njene pravosnažnosti, Branimiru Đokiću, bivšem oficiru JNA, da isplati 60.000 evra na ime materijalne, pet hiljada evra nematerijalne i 200 evra za troškove, jer ta država nije mogla da mu vrati stan u Sarajevu. Nemogućnost da se Đokiću vrati predratni stan, prema odluci tog suda, predstavlja kršenje odredaba Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Sud je utvrdio da je ovom oficiru onemogućeno vraćanje stana „samo zato što je ostao u JNA”, iako nema indicija da je učestvovao u ratu ili u ratnim zločinima. Na presudu je, kaže Radmila Nikšić, uticala i činjenica da Đokić nije imao stan u Srbiji.

S. K.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.