Zmajoliko biće u sobi
Kako dizajnirati policu za sobu a da se razlikuje od svih do sada viđenih? Ako dizajner ovako razmišlja, on je ili formalista ili nema druga posla. Fred Bejer nije ni jedno ni drugo. On je zaljubljenik u oblikovanje predmeta, istraživač u domenu materijala i – vragolan koji voli da se igra. Njegovo vreme (osamdesete godine 20. veka), bilo je izazovno. Nudilo je slobodu i pregršt asocijacija, a on je odabrao da mu inspiracija budu pop-art i naučna fantastika.
Koristio je šper ploču i mogućnosti koje ovaj materijal pruža, u ravnom ili presovanom stanju. Koristio je boje (bolje reći obožavao ih je), pa su u njegovoj paleti obavezno bile kobaltplava, karmincrvena, limunžuta. Da bi neutralisao njihovu snagu, kombinovao ih je sa prirodnom bojom drveta – hrasta, javora, bukve.
Njegova polica ima nekoliko horizontalnih površina na koje može da se smesti predmeti koji se inače slažu po policama. Ali, bilo šta da se stavi na ovu policu, ostaje u drugom planu. Polica je toliko vizuelno jaka da je sama sebi dovoljna.
Lepezasto slagane šper ploče u gornjoj i donjoj zoni i talasaste ravni isprepletene su tako da je pretvaraju u neku vrstu zmajolikog bića koje plaši decu. Kao da se kreće, kao da bi da bljuje vatru, kao da preti...
Ipak, ona je bezopasno mrtvo biće iz dizajnerove mašte.
Bejer je govorio: „Želim da vratim dekoraciju na nameštaj, i želim da ona bude strukturna, a ne samo površinska.”
I, da li je u tome uspeo? Donekle da, jer su njegovi predmeti rasuti po brojnim svetskim dizajn-kolekcijama; ali i ne, jer njegovi predmeti nikada nisu doživeli serijsku proizvodnju.
----------------------------------------------
Inspiraciju crpeo iz naučne fantastike
Britanski dizajner nameštaja rođen je 1941. godine. Osnovnu školu je završio u Kenterberiju, a studije dizajna pohađao prvo u Birmingemu, a zatim na Kraljevskom koledžu u Londonu. Voleo je urbani ambijent i industrijsko okruženje u njemu. U estetskom smislu prihvatio je pop-art, a u funkcionalnom ikonografiju mašinskog doba. Sve to začinio je elementima iz sveta naučne fantastike, što mu je pomoglo da dostigne određeni stepen jedinstvenosti. Kao student, bio je stalni posetilac Muzeja nauke, oduševljen mašinama i turbomotorima. Njegovi tutori su podsticali individualnost, a njegove ideje proglašavali manifestom novog stila u dizajnu nameštaja. Nazivali su ga još i „radikalnim dizajnerom”, koji radikalizam otopljava šećerno slatkim bojama. Ipak, Bejerov dizajn je ostao na nivou eksperimenta, osim kada je radio veoma prihvatljive stvari za naručioce, među kojima su bili i „Best prodakt”, „Kraft kaunsil” i druge ...
Radmila Milosavljević, arhitekta
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


